Crkva brani autohtone narode, objavljena zajednička izjava
Zahvaljujući dijalogu s autohtonim narodima, Katolička Crkva je stekla veću svijest o njihovim patnjama, prošlim i sadašnjim, od strane njihovih zemalja... kao i političke prisilne asimilacije, koju su promicale vlasti tog vremena, s namjerom da eliminiraju autohtone kulture, stoji u Zajedničkoj izjavi koju su objavili Dikasterij za kulturu i obrazovanje i Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, u četvrtak, 30. ožujka 2023. godine.
U dokumentu se navodi da Doktrina otkrića – teorija koja je služila kao opravdanje za izvlaštenje autohtonih zemalja od strane suverenih kolonizatora od njihovih zakonitih vlasnika – nije dio učenja Katoličke Crkve. Nadalje potvrđuje da papinske bule koje su davale takva prava suverenima, kolonizatorima nikada nisu bile dio crkvenog učiteljstva.
Taj važan tekst, koji dolazi osam mjeseci nakon pokorničkog putovanja pape Franje u Kanadu, te jasno potvrđuje da Katolička Crkva odbacuje kolonizatorski mentalitet. Tijekom povijesti, podsjeća dokument, pape su osuđivali djela nasilja, ugnjetavanja, društvene nepravde i ropstva, uključujući i ona djela počinjena protiv autohtonih naroda. Također, dokument bilježi brojne primjere biskupa, svećenika, redovnica i vjernika laika koji su dali svoje živote u obrani dostojanstva tih naroda. U isto vrijeme, priznaje da su mnogi kršćani počinili zla protiv autohtonih naroda za što su nedavni pape u brojnim prilikama tražili oprost.
Što se tiče takozvane Doktrine otkrića, Izjava objašnjava: O pravnom konceptu 'otkrića' raspravljale su kolonijalne sile od šesnaestog stoljeća nadalje - posebno je došao do izražaja u sudskoj praksi devetnaestog stoljeća u nekoliko zemalja, prema kojima je otkriće zemlje od strane doseljenika dodijelilo isključivo pravo da poništi, bilo kupnjom ili osvajanjem, vlasništvo ili posjed te zemlje od strane domorodačkih naroda. Prema nekim znanstvenicima, ta doktrina je pronašla svoju osnovu u nekoliko papinskih dokumenata - dvjema bulama Nikole V., Dum diversas (1452.) i Romanus Pontifex (1455.), te buli Aleksandra VI. Inter caetera (1493.). To su pravni akti kojim su dvojica papa ovlastila portugalskog i španjolskog suverena da prisvoje imovinu u koloniziranim zemljama pokoravanja izvornog stanovništva.
Povijesna istraživanja jasno pokazuju da navedeni papinski dokumenti, napisani u određenom povijesnom razdoblju i povezani s političkim pitanjima, nikada se nisu smatrali izrazima katoličke vjere, navodi se u Izjavi. Unatoč tome, Crkva priznaje da ove papinske bule nisu na odgovarajući način odražavale jednako dostojanstvo i prava autohtonih naroda. U Izjavi dalje stoji da se sadržajem ovih dokumenata manipulirano u političke svrhe od strane suparničkih kolonijalnih sila kako bi se opravdale nemoralne radnje protiv autohtonih naroda koje su se provodile, ponekad, bez protivljenja crkvenih vlasti. Dva vatikanska dikasterija stoga potvrđuju: Jedino je pravedno priznati ove pogreške, priznati strašne učinke asimilacijske politike i boli koju su doživjeli autohtoni narodi, te zamoliti za oprost.
Izjava zatim citira riječi pape Franje: Nikada više kršćanska zajednica ne smije dopustiti da bude zaražena idejom da je jedna kultura superiornija od drugih ili da je legitimno koristiti načine prisiljavanja drugih. U Izjavi se dalje kaže da, crkveno učiteljstvo bez sumnje podržava poštovanje koje pripada svakom ljudskom biću, i zaključuje da, Katolička Crkva stoga odbacuje one koncepte koji ne priznaju inherentna ljudska prava autohtonih naroda, uključujući ono što je postalo poznato kao pravna i politička 'doktrina otkrića'.
Katolička Crkva stoga odbacuje one koncepte koji ne prepoznaju inherentna ljudska prava autohtonih naroda, uključujući ono što je postalo poznato kao pravna i politička 'doktrina otkrića'.
Izjava podsjeća na brojne i opetovane deklaracije Crkve i Papa u korist prava autohtonih naroda, počevši od bule Sublimis Deus Pavla III. iz 1537., koja je izjavila da se autohtonim narodima nikako ne smiju uskratiti njihove slobode ili posjedi njihove imovine, iako su izvan kršćanske vjere; i da mogu i trebaju, slobodno i zakonito, uživati u svojoj slobodi i posjedu svoje imovine; niti ih treba na bilo koji način robovati; ako se dogodi suprotno, bit će ništavan i neće imati učinka.
U zaključku se u Izjavi ističe da je nedavno solidarnost Crkve s autohtonim narodima dovela do snažne potpore Svete Stolice načelima sadržanim u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda. Dodaje se, provedba tih načela poboljšala bi životne uvjete i pomogla u zaštiti prava autohtonih naroda, kao i olakšala njihov razvoj na način koji poštuje njihov identitet, jezik i kulturu.
(Vatican News – am)
