Beta verzija

Cerca

Vatican News
Kineski katolici u molitvi Kineski katolici u molitvi 

Dijalog s Kinom: Ozakonjenje biskupa

Ozakonjenje kineskih biskupa nije, i ne može biti, hladno birokratski čin

Sergio Centofanti, Bernd Hagenkord, Ivica Hadaš - Vatikan

Put ozakonjenja kineskih biskupa koji su zaređeni bez Papinog imenovanja nije hladan birokratski čin, nego je u sebi istinski i duboko crkveni put razlučivanja – istaknuli su novinari Vatican Newsa, Sergio Centofanti i isusovac Bernd Hagenkord u jednom od niza svojih članaka o dijalogu između Kine i Svete Stolice, u kojem su pokušali pojasniti pitanje kanonske zakonitosti i državnog priznanja biskupa.  

Katolicizam ne treba shvaćati u prejednostavnom zemljopisnom ili institucionalnom smislu, nego u smislu cjelovitosti vjere i nauka, te vjernosti tradiciji u punom zajedništvu. Duboki smisao katoliciteta dotiče srca i umove. Katolički je onaj put koji ide prema jedinstvu zajednice koja je sposobna pomiriti različitosti u Kristu. Stoga se mjesna Crkva gradi oko euharistijskog slavlja cijelog Božjeg naroda, pod vodstvom biskupa koji je okružen kolegijem prezbitera i đakona koji mu pomažu.

U tom smislu, Katolička Crkva je tamo gdje god postoji mjesna Crkva čiji je biskup u zajedništvu s rimskim biskupom koji predsjeda u ljubavi svim mjesnim Crkvama diljem svijeta. To je jamstvo „katoličkog“ jedinstva mjesne Crkve. Ako se međutim taj biskup ne "rađa" u zajedništvu s rimskim biskupom i ne izražava to zajedništvo u svojem svakodnevnom djelovanju, nastaju vrlo ozbiljni problemi. Zato kanonski zakon predviđa ozbiljne kazne za biskupa koji podjeljuje biskupsko ređenje bez apostolskog poslanja, i za onoga koji prima to ređenje. To ređenje zapravo predstavlja bolnu ranu u crkvenom zajedništvu i ozbiljno kršenje kanonske discipline.

Put ozakonjenja kineskih biskupa zaređenih bez Papinog imenovanja nije, i ne može biti, hladno birokratski čin, nego je u sebi istinski i duboko crkveni put razlučivanja koji je usmjeren na preispitivanje, postoje li u tom posebnom slučaju bitni uvjeti da biskup bude ponovno prihvaćen u cjelovito katoličko zajedništvo.

Taj put započinje jasnom i iskrenom molbom za oprost nezakonitog biskupa Svetom Ocu. Nakon toga slijedi: razlučivanje Pape i mogući oprost koji on udjeljuje; ukidanje kazni i kanonskih zabrana (osobito izopćenja koje je unaprijed izrečeno) kojima je biskup bio kažnjen i koje su predviđene crkvenim zakonom da ga potaknu na pokajanje; zatim sakramentalno oproštenje; ponovno vraćanje u puno zajedništvo; prihvaćanje od strane biskupa unutarnjih stavova i javnog ponašanja koji izražavaju zajedništvo, i gotovo uvijek, pastoralni mandat. Nije od drugotne važnosti i prihvaćanje od strane zajednice vjernika biskupa kojemu je oprošteno i koji je ozakonjen, te je poslan njima kao pastir. Za to je potreban doprinos čitave zajednice u molitvi, bdijenju, poslušnosti i suradnji kako bi se potaknulo zajedništvo.

Put izmirenja, predviđen posebnim načinom u slučaju nezakonitih biskupa, dio je normalnog planiranja života Crkve, svaki put kada se ustanovi da je ranjeno crkveno zajedništvo. Što se tiče kineskog slučaja, ozakonjenje biskupa nije novost, nego se ono već odvija u posljednjim desetljećima, iako se svi ne slažu i ne prihvaćaju ga. U procesu je ozakonjenja biskupa prisutno i pitanje državnih vlasti koje se u nekim vrednovanjima činjenica toliko ističe da ponekad ima središnju važnost.

S jedne su strane političko shvaćanje ozakonjenja, a s druge nedostatak razumijevanja pastoralnog značenja kanonskih kazni, prouzročili u nekim slučajevima zbunjenost i nelagodu nekih promatrača, pa čak i nekih članova Crkve. Neki dijelovi "tajne" zajednice nisu rado prihvatili praksu ozakonjenja biskupa koje je izričito želio sveti papa Ivan Pavao II. U ozakonjenju su vidjeli rizik tumačenja tog procesa kao potpore "službenoj" zajednici i vladinoj politici. No, uvijek je bilo i drugih članova „podzemne“ zajednice koji su se zauzimali za ozakonjenje. U svoje je vrijeme jedan „tajni” biskup, koji je bio obaviješten o pregovorima s državnim vlastima, javno izrazio zahvalnost svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je „otvorio srce Kristovo, te je prihvatio brojne biskupe službene zajednice” i djelovao kako bi zaštitio jedinstvo i zajedništvo Crkve u Kini.

Danas, unatoč činjenici da se pitanje ozakonjenja biskupa u Kini čini kao da je riječ o nekolicini biskupa, još uvijek treba imati na umu određeni val razmimoilaženja koje je na različite načine potaknuto. Ipak, trebalo bi svima biti jasno da se u Kini crkveno tkivo biskupijske zajednice može obnavljati samo oko zakonitog i priznatog biskupa – zaključili su novinari Vatican Newsa, Sergio Centofanti i isusovac Bernd Hagenkord.

20 srpnja 2018, 17:59