Sve priče imaju isti završetak: Ljudi u Gazi umiru
Na susretu s Papom svi su ispričali kroz što su prošli, svi imaju različite priče, ali sve završavaju na isti način: ljudi u Gazi umiru, rekla je Anastaz te istaknula da stradavaju djeca, nestaju obitelji i domovi.
Anastas je živjela u Gazi, zahvaljujući kanadskoj putovnici uspjela je sa svojom 16-godišnjom kćerkom pobjeći odande preije samo nekoliko dana.
Sebe je nazvala jednom od „sretnica“ jer je preživjela zahvaljujući tome što je zaklon pronašla u crkvi. No, naglasila je da ni ondje nije bilo sigurno, svaki put bi strepili kad bi netko otišao u nabavku hrane za one u crkvi, jer u Gazi više nema sigurnog mjesta.
Krivnja zbog odlaska
Anastas je podijelila bol i osjećaj krivnje koji nose oni koji uspiju pobjeći iz Gaze.
Jednostavno ideš spavati ne znajući hoćeš li se sljedeće jutro probuditi zbog svih bombardiranja koja se odvijaju uokolo, rekla je. Dodala je da bi voljela da nitko od djece i starijih nije morao proći kroz takvo ružno iskustvo. Kad bi im barem svima mogli pomoći, rekla je i dodala: stvarno se osjećate krivima što ste ih sve ostavili iza sebe.
Bijeg iz Gaze
Iako je Anastas prilikom napuštanja Gaze trebala imati siguran prolaz, to ipak nije bio slučaj, borba je bila u tijeku.
Ne znate jesu li blizu ili daleko, ali ih možete čuti. Svi smo bili neprekidno u strahu. Ne smijete gledati unatrag. Samo nastavite hodati, držeći u ruci podignutu bijelu zastavu. Za djecu je to bilo strašno, rekla je.
Anastas navodi da je sretna što je uspjela otići, no izrazila je zabrinutost za sve koji su ostali u Gazi, ne znajući hoće li preživjeti.
Sada nemamo ništa, rekla je i podijelila neizvjesnost o tome kako će izgledati budućnost djece i roditelja koji su pobjegli iz ratne katastrofe.
Nadam se da će biti moguće vratiti se u naše domove i živjeti ondje, sanjam o sigurnom životu, izrazila je Anastas.
(Vatican News – bg; nbk)
