Traži

Vatican News
 (ANSA)

UN: Slučaj migranata ubijenih u Libiji samo je vrh ledenjaka

Libijske redarstvene snage ubile su tri migranta iz Sudana, dok su pokušavali pobjeći prema Europi; nisu se, naime, željeli vratiti u pritvorni centar. Dogodilo se to u noći s ponedjeljka na utorak u Khumsu, istočno od Tripolija

Fausta Speranza - Vatikan; Zrinka Makaj - Split

Potiče se hitna istraga, a slike koje se šalju u svijet o situaciji migranata i izbjeglica koji završe u Libiji pokazuju „neizrecivu okrutnost“ i „jezive uvjete“. Patnje koje prolaze migranti u Libiji nepodnošljive su - komentirao je Federico Soda, šef misije Međunarodne organizacije za migracije u Libiji.

Ta se država nikako nije pokazala sigurnim utočištem za povratak izbjeglica, potvrdio je i Vincent Cochetel, posebni izaslanik Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) za srednji Mediteran. Dramatičnost svega što se događa na obalama Mediterana još je jednom potvrđena u izvještaju UNHCR-a, pripremljenom u suradnji s Centrom za migracije Danskoga vijeća za izbjeglice (MMC - Mixed Migration Centre), pod naslovom „Na ovome putovanju nitko ne mari jesi li živ ili mrtav“.

Tisuće je izbjeglica i migranata umrlo, a mnogi dožive teško kršenje ljudskih prava, na ruti koja ide od zapadne i istočne Afrike do sjevernoafričke obale koja izlazi na Mediteran, jednoj od najsmrtonosnijih rutā na svijetu.

U izvještaju se upozorava da je na tim putovanjima, 2018. i 2019. godine život izgubilo najmanje 1750 migranata i izbjeglica. Mjesečno je to otprilike 72 umrlih u pokušaju prelaska, što tu rutu čini jednom od najopasnijih na svijetu. Ove je godine već umrlo najmanje 70 izbjeglica, a od tog broja, najmanje 30 ih je ubijeno od strane trgovaca ljudi u Mizddahu u Libiji. Prema podatcima iz izvještaja oko 28% smrti zabilježenih tijekom spomenute dvije godine, dogodilo se tijekom pokušaja prelaska Saharske pustinje.

Među onima koji krenu na put morem prema Italiji i Europi, do sada je u 2020. godini više od 6200 osoba vraćeno u Libiju. Kada jednom stignu tamo, često ih se proizvoljno zadržava u službenim centrima za pritvor, u uvjetima koje izvještaj naziva „jezivima“. Neki od njih završe u „neslužbenim centrima“, mjestima koje kontroliraju trgovci ljudima koji ih fizički muče kako bi im dali novac.

Prema prikupljenim podacima, još je jednom potvrđeno da Libija nije sigurno mjesto za vraćanje ljudi koji su nađeni na moru, potvrdio je Bram Frouws, voditelj  Centra za migracije Danskoga vijeća za izbjeglice. Taj izvještaj sigurno nije zadnji o toj temi, ali je još jedan koji potvrđuje nasilje koje se više ne smije ignorirati.

U izvještaju se navodi da, prolazeći tu afričku rutu, većina ljudi doživi nasilje, okrutnost i nepoštovanje ljudskog dostojanstva od strane trgovaca ljudima, pripadnika vojnih postrojbi, a u nekim slučajevima čak i od javnih djelatnika. Međutim, izvještaj potvrđuje također da se situacija posljednjih godina malo poboljšala, te su se našli neki počinitelji nasilja koji su kažnjeni ili uhićeni. Zabilježilo se i smanjenje broja ljudi koji su zadržani u službenim libijskim pritvornim centrima.

Filippo Grandi, Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, potvrdio je kako su predugo nasilje i ubojstva na tim rutama bili nevidljivi. U izvještaju se bilježe okrutna ubojstva i nasilje i to na ljudima koji pokušavaju pobjeći iz svojih zemalja zahvaćenih ratom, nasiljem i progonima. Potrebno je da države te regije pokažu snažno vodstvo i utječu izravnim akcijama, zajedno s međunarodnom potporom, kako bi zaustavili okrutnost, zaštitili žrtve i kako bi pritvorili odgovorne za te zločine – zaključio je Grandi.

30 srpnja 2020, 14:49