Traži

Vatican News
Zdravstveno osoblje u Cremoni (Italija) Zdravstveno osoblje u Cremoni (Italija)  (ANSA)

Zajedništvo pomaže i pred strahom od zaraze

Razmišljanje psihoterapeutkinje Chiare D'Urbano o molitvi pape Franje na misi u Domu svete Marte za one koji su prestrašeni koronavirusom te ne uspijevaju reagirati. Tko ima više unutarnje snage – kaže – treba ju staviti u službu onih koji to nisu u stanju. Mnogo pomaže blizina, pa i preko društvenih mreža, zajednica vjere

Alessandro Di Bussolo; Ariana Anić – Vatikan

Papa Franjo je u ponedjeljak, 30. ožujka, na početku mise u Domu svete Marte, potaknuo na molitvu za sve koji ne uspijevaju reagirati i koji su prestrašeni ovom pandemijom, te molio da im Gospodin pomogne podići se – kako je rekao – za dobro cijeloga društva. Osvrćući se u razgovoru za našu radijsku postaju na loš život koji može obuhvatiti sve ljude u ovim danima bolesti, žalosti, samoće i, nažalost, smrti, psihologinja i psihoterapeutkinja Chiara D'Urbano prije svega je istaknula kako valja uzeti u obzir činjenicu da nas je pogodio događaj koji nadilazi redovnu ljudsku sposobnost za suočavanje sa svakodnevnim teškoćama, a taj događaj za ljude može biti više ili manje snažan, odnosno težak.

Veliki utjecaj imaju vanjski čimbenici kao, primjerice, očuvanje zaposlenja, odnosno prima li čovjek neka financijska sredstva ili ne – primijetila je. Ali, jasno je da ovisi i o unutarnjoj sposobnosti; riječ je upravo o sposobnostima kojima raspolažemo; neki ih u nevolji uspijevaju aktivirati, a neki ne. U tomu sigurno može pomoći vjera, ali ako se ne uspije pronaći snaga u vjeri, znači da je taj traumatski događaj nadišao duhovno bogatstvo koje osoba posjeduje.

Odmah bih stoga odbacila okrivljavanje poput: 'Nemaš dovoljno vjere', jer je tu u igri previše čimbenika – napomenula je psihologinja. Važna su dva vidika. Prije svega treba staviti u kontekst i ograničiti događaj koji ima početak i kraj, iako ga osoba u teškoći ne shvaća takvim jer ne vidi završetak tog stanja. Bilo bi stoga važno da se čovjek zaustavi i prepozna da je to jedan dio života koji će završiti; tako će ključna točka biti kada tom trenutku damo značenje.

Drugi je važan vidik zajednica koja nas okružuje. Vrlo je važno da ne ostanemo sami, važno je oko sebe imati druge koji će nam vratiti završenu, a ne beskonačnu, perspektivu ovog trenutka. Samoća otežava osjećaj da „neće nikada završiti“. Primjerice – dodala je – redovničke zajednice pokazuju veliku solidarnost, ali pružaju i svjetlost. Možemo mnogo toga prigovoriti društvenim medijima, ali u ovom su trenutku oni veliko bogatstvo za sve nas.

Tako se zajednice stavljaju na raspolaganje za razgovor dajući pozitivne riječi, čitanje Riječi Božje, Svetoga pisma. Aktiviraju se resursi koji su bili pomalo skriveni, ali koji se u teškoćama stavljaju drugima na raspolaganje. Osjetiti potporu, znati da netko moli za nas, daje nam veliku utjehu i nadu. Moramo se nadati i vjerovati da ćemo nakon svega izići pozitivno promijenjeni – istaknula je psihoterapeutkinja Chiara D'Urbano.

03 travnja 2020, 13:46