Otac Patton: Problem izbjeglica doista je prava drama
Luca Collodi; Ariana Anić - Vatikan
Što se dogodilo prije 800 godina u Damietti, kada se sveti Franjo susreo sa sultanom Malikom al-Kamilom? – pitanje je koje je potaknula glavna izložba na ovogodišnjem Meetingu u Riminiju, postavljena na poticaj Kustodije Svete zemlje, zaklade Meeting za prijateljstvo među narodima i nevladine Udruge Pro Terra Sancta, pod naslovom „Franjo i sultan 1219. – 2019.“.
Otac Francesco Patton, kustos Svete zemlje, osvrnuo se u razgovoru za našu radijsku postaju na stanje u Svetoj zemlji, stanje Palestinaca, migracije na tom području i na život kršćana. U ovom se trenutku osjeća određeni umor, posebno u palestinskom svijetu – kazao je. Vidi se da su velika očekivanja, njegovana desetljećima, pomalo oslabila, i ostale su uglavnom frustracije.
Što se pak tiče migracijā, otac Patton je napomenuo da u Siriji više od polovice stanovništva ne živi tamo gdje je živjelo na početku sukoba. Najveći dio kršćana napustio je zemlju; od 2.200.000 ljudi, koliko ih je bilo prije rata, sada ih je ostalo možda 700.000. Istina je da se poneka obitelj sada vraća, ali je također istina da čitave obitelji i dalje odlaze. Jordan ima vrlo veliki broj izbjeglica; prije Sirijaca imali su Iračane; procjenjuje se da ih je oko dva milijuna. U Libanonu ih je više-manje isto toliko, ali su raspršeni na teritoriju. Ima ih, naravno, u Turskoj, pa čak i na grčkom Rodosu, koji je poput talijanske Lampeduse; tamo izbjeglice stižu, a onda se raspoređuju na druga mjesta.
Problem je izbjeglica doista drama koju se može shvatiti samo ako se osobno doživi što znači živjeti kao izbjeglica – primijetio je otac Patton. To znači biti potpuno iskorijenjen, nemati mogućnosti za rad, nemati sigurnosti za vlastitu budućnost i budućnost obitelji; u brojnim slučajevima to znači nemati mogućnost, primjerice, za redovno školovanje djece…
Na novinarovo pitanje nastavljaju li se hodočašća u Svetu zemlju, otac Patton je kazao da je u posljednje tri godine broj hodočasnika u stalnom porastu. Od 2016. do ove godine, možemo reći da su se hodočasnici koji dolaze u Svetu zemlju praktički udvostručili. To za nas, naravno, znači i ulaganje većeg napora što se tiče prihvata, pa i prilagođivanja struktura kako bismo mogli primiti i skupine s posebnim potrebama. Ali to je i velika blagodat za lokalno kršćansko pučanstvo koje vidi da kršćani iz cijeloga svijeta dolaze u ovu zemlju iz koje su oni često u napasti otići. Osim toga, – dodao je – to je i gospodarska blagodat jer posao mnogih kršćana zapravo ovisi o hodočašćima.
Život je kršćana u Jordanu i u Libanonu prilično miran; nema problema što se tiče, primjerice, progona – primijetio je kustos Svete zemlje. U Siriji je, međutim, problematičan zbog rata, jer Sirija je bila bliskoistočna zemlja u kojoj su kršćani bili prihvaćeni i u kojoj je postojala veća 'integracija' između kršćana i muslimanā, i između muslimanā i drugih religijskih pripadnosti – rekao je otac Patton.
