U Africi se uspostavlja najveća zona slobodne trgovine
Roberto Artigiani; Ariana Anić - Vatikan
Benin i Nigerija, najnapučenija i najbogatija zemlja afričkoga kontinenta, potpisale su spomenuti sporazum nakon četiri godine pregovorā. U ovom se trenutku još samo Eritreja nije pridružila u potpisivanju skupini od 54 afričkih zemalja, i to zbog sukoba s Etiopijom; iako, čini se da nedavno pokretanje mirovnoga procesa potiče Asmaru da zatraži pristup sporazumu.
Važan korak
Osvrćući se u razgovoru za našu radijsku postaju na tu inicijativu, misionar, kombonijanac otac Giulio Albanese istaknuo je da je to vrlo važan korak, ali ne i prvi prvi pokušaj, te spomenuo COMESA-u, odnosno Zajedničko tržište Zapadne i Južne Afrike. Međutim, – dodao je – i dalje ima strukturalnih problema zbog kojih bi to mogla biti pohvalna inicijativa, ali koja zapravo neće mnogo toga riješiti.
Suočavanje s velikim teškoćama
Zemlje afričkoga kontinenta, naime, moraju se suočiti s različitim teškoćama, a prije svega s problemom povećanja bruto domaćeg proizvoda, koji je do sada bitno ovisio o trećem sektoru i o prodaji, odnosno – kako je rekao misionar – bolje reći o rasprodaji sirovina, te rudarskih i energetskih proizvoda, ponajviše nafte.
Osim toga, tu je i problem duga – dodao je – koji se stalno povećava na cijelom kontinentu, unatoč tomu što su ga inicijative, koje su prije 15 godina pokrenuli Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Afrička banka za razvoj, smanjile, a u nekim slučajevima čak i izbrisale. U posljednje se vrijeme ponovno povećava; u podsaharskoj Africi sada iznosi oko 700 milijardā dolara. Riječ je o zabrinjavajućoj pojavi, jer su kamate vezane uz kretanja na burzi, a to je sustav koji afričke zemlje stavlja u velike teškoće – istaknuo je otac Giulio.
Umiješana je i Europa
Na kraju, postoji treći vidik koji se odnosi na velike međunarodne sporazume kao što je Sporazum o ekonomskom partnerstvu (EPA - Economic Partnership Agreement) koji je Europa nametnula zemljama s kojima je proteklih godina održavala odnos suradnje za razvoj. To su ugovori koji odmažu zemljama na jugu – primijetio je misionar – a posebno afričkim zemljama, jer njihova gospodarstva nisu u stanju natjecati se s europskim industrijaliziranim zemljama.
Spomenuti je sporazum stoga važan korak, ali sâm nije dostatan. Moramo voditi računa o tomu da proces industrijalizacije u Africi nije zadovoljavajući – napomenuo je misionar te dodao – Nedostaju infrastrukture, a ono malo što je nedavno učinjeno, djelo je Kineza. Afrika je i dalje velika i beskrajna zemlja koju valja osvojiti, a put je još dug.
Migracije i budućnost
Nije moguće ne razmišljati o posljedicama koje bi veće bogatstvo i stabilizacija nekih područja mogli imati na migracijsku pojavu. U vezi s tim je otac Giulio Albanese primijetio kako gledajući današnje podatke ne bismo trebali biti uznemireni, jer 75% ljudskoga kretanja događa se unutar afričkoga kontinenta. Riječ je o oko 24 milijuna ljudi. Zacijelo postoji kretanje koje ide prema sjeveru. Ali, valja razmišljati u političkom smislu, vodeći računa da Europa stari i da joj je potrebna nova energija.
S druge je strane također istina da će se kretanje s afričke strane pretjerano povećati već sljedećih godina – primijetio je. Predviđanja Ujedinjenih naroda kažu da će 2050. godine Afrika imati gotovo dvije i pol milijarde stanovnika, a 2100. godine više od 4 milijarde. Migracijske su pojave neizbježne; upravo bi zbog toga trebalo mudro upravljati njima, logično i u zajedničkom interesu – istaknuo je otac Giulio Albanese.
