Papa Franjo: Bog voli ponizne. Papa, kardinali i biskupi pozvani su služiti
Suosjećanje i poniznost – dvije su riječi koje je papa Franjo istaknuo u propovijedi na misi slavljenoj u bazilici svetog Petra za papu Benedikta XVI. te 6 kardinala i 147 biskupa koji su umrli tijekom godine, kako bi objasnio da nam na putu suosjećanja i poniznosti Bog daruje svoj život koji pobjeđuje smrt. Papa se prije svega osvrnuo na odlomak iz Evanđelja današnje liturgije, onaj koji opisuje Isusa u Nainu, pred pogrebnom povorkom dječaka, jedinca majke udovice.
Krist vidi i dopušta da ga obuzme suosjećanje – primijetio je Sveti Otac te, spominjući se pape Ratzingera, citirao njegovu prvu encikliku Deus caritas est, u kojoj stoji da je Isusov program 'srce koje vidi'. Benedikt XVI. nas je više puta podsjetio da vjera nije prije svega ideja koju treba razumjeti ili moral koji treba usvojiti, nego osoba koju treba susresti, Isus Krist – napomenuo je papa Franjo, dodajući kako se njegov pogled raznježi pred našim patnjama. Isus se zaustavlja pred žalošću udovice iz Naina, dodiruje lijes njezina sina i uskrisava ga. Njegovo božanstvo blista u dodiru s našim nevoljama, jer je njegovo srce suosjećajno – objasnio je Papa – dar života koji pobjeđuje smrt izvire upravo iz suosjećanja Gospodina koji je dirnut pred našim krajnjim zlom, pred smrću.
Bog će obrisati suze sa svakog lica
Važno je prenijeti pogled suosjećanja onima koji žaluju zbog smrti svojih voljenih – istaknuo je rimski biskup. Isus je svojim suosjećanjem poništio udaljenosti i približio se ženi koja je izgubila sina.
To je Božji stil koji čine blizina, suosjećanje i nježnost. I malo riječi. Krist ne propovijeda o smrti, nego toj majci kaže samo jedno: "Ne plači!". Zašto? Je li možda pogrešno plakati? Ne, sâm Isus plače u Evanđeljima. Ne plači, kaže joj, jer kod Gospodina suze ne traju vječno, imaju kraj. On je Bog koji će, kao što prorokuje Sveto pismo, ukloniti smrt i "otrti svaku suzu s očiju“. Naše je suze učinio svojima kako bi ih uklonio od nas.
Malenost koja vodi u nebo
Papa Franjo je potom napomenuo da su protagonisti iz odlomka Lukina Evanđelja siroče i udovica, osobe koje Biblija, zajedno sa strancem, ističe kao najosamljenije i napuštene, koji se ne mogu pouzdati ni u koga osim u Boga. Zbog toga su siroče, udovica i stranac Gospodinu najbliže i najdraže osobe, toliko da – primijetio je – nitko ne može biti blizak i drag Bogu zanemarujući njih koji uživaju njegovu zaštitu i njegovu naklonost.
Upravo gledajući siroče, udovicu i stranca – dodao je – učimo se poniznosti; oni su, naime, ponizni u punom smislu te riječi; oni koji su, polažući svu nadu u Gospodina, a ne u sebe, stavili središte svojega života u Boga. Ne oslanjaju se na vlastite snage, nego na Njega koji se brine o njima, prepoznaju svoju potrebu za Bogom i otkrivaju nam malenost koju Gospodin toliko voli, a koja je put koji vodi u nebo.
Bog traži ponizne ljude koji se pouzdaju u Njega, a ne u sebe i svoje planove. Braćo i sestre, to je kršćanska poniznost: ne jedna vrlina među ostalima, nego temeljno stajalište u životu: vjerovati da nam je Bog potreban i učiniti mjesta za njega, staviti sve pouzdanje u njega. To je kršćanska poniznost.
Kršćanin je pozvan služiti
Poniznost je ono što Bog posebno voli – napomenuo je Papa – jer mu omogućuje interakciju s nama; Gospodin ju voli jer je i sâm ponizan. Spušta se prema nama, ponižava se; ne nameće se, ostavlja prostora. Bog nije samo ponizan, nego je On poniznost.
Bog voli one koji se decentraliziraju, koji nisu središte svega, upravo ponizne; oni mu sliče više nego itko drugi. Zato, kako kaže Isus, "tko se ponizuje, bit će uzvišen". Volim se sjetiti onih prvih riječi pape Benedikta: „ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem“. Da, kršćanin, osobito papa, kardinali, biskupi, pozvani su biti ponizni radnici; služiti, a ne biti služeni; misliti na plodove u vinogradu Gospodnjem prije nego na vlastite. I kako je lijepo odreći se sebe za Isusovu Crkvu!
Stoga od Boga trebamo tražiti samilostan pogled i ponizno srce – istaknuo je papa Franjo te na kraju potaknuo na molitvu za kardinale i biskupe koji su umrli protekle godine, a čije je srce – kako je rekao – bilo pastoralno, suosjećajno i ponizno, jer je smisao njihova života bio Gospodin.
