Papa: Oprost ništa ne oduzima, nego čovjeku daje dostojanstvo i čini ga slobodnim
Nažalost, Sudan već mjesecima razdire strašan oružani sukob o kojemu se danas malo govori; molimo za sudanski narod kako bi mogao živjeti u miru! – potaknuo je papa Franjo na početku kateheze na današnjoj općoj audijenciji održanoj na Trgu svetoga Petra, uvodeći u svjedočanstvo sudanske svetice Jozefine Bakhite, rođene u Darfuru. Sveti je Otac tako nastavio niz razmišljanja o apostolskoj revnosti.
U slabosti potlačenih očituje se Božja snaga
Jozefina je u svojem životu podnijela nasilje i poniženja, fizičku i moralnu patnju; oteta i svedena na ropstvo kada je imala samo 7 godina, promijenila je osam gospodara – napomenuo je Papa te citirao njezine riječi: „Kao ropkinja nisam nikada očajavala jer sam osjećala tajanstvenu snagu koja me podupirala“. Pitam se stoga koja je tajna svete Bakhite? – rekao je Sveti Otac te istaknuo:
Znamo da često ranjena osoba i sama potom ranjava; potlačena lako postaje tlačitelj. Naprotiv, poziv je potlačenih osloboditi sebe i svoje tlačitelje postajući obnovitelji čovječanstva. Samo se u slabosti potlačenih može otkriti snaga Božje ljubavi koja oslobađa i jedne i druge. Sveta Bakhita vrlo dobro izražava tu istinu.
Trebamo voljeti, trebamo suosjećati
Jednoga je dana Jozefina primila na dar raspelo te gledajući ga doživjela duboko unutarnje oslobođenje – napomenuo je papa Franjo. Osjetila se voljenom i stoga sposobnom voljeti i sama. O tomu je svjedočila govoreći: „Božja me ljubav uvijek pratila na otajstven način (…) Moramo svakoga voljeti… Trebamo suosjećati!“ – rekao je rimski biskup te objasnio:
Doista, suosjećati znači trpjeti sa žrtvama tolike neljudskosti prisutne u svijetu, ali i sažalijevati one koji čine pogreške i nepravde, ne sudeći, nego humanizirajući. To je gesta nježnosti kojoj nas ona uči: humanizirati. Kad uđemo u logiku borbe, međusobnih podjela, zlih osjećaja jednih prema drugima, tada gubimo čovječnost. Često mislimo da nam treba ljudskosti, da trebamo biti ljudskiji. Humaniji. To je ono čemu nas uči Bakhita: humanizirati, humanizirati sebe i druge.
Služenje kao dar sebe
Kad je postala kršćanka, sveta Bakhita je dopustila da ju preobraze riječi Isusa koji oprašta onima koji su ga stavili na križ. Njezin je život postao egzistencijalna parabola o praštanju; u činu praštanja pronalazila je slobodu i radost. Volja za praštanjem i ljubavlju pratila ju je tijekom života – istaknuo je Papa te napomenuo:
Bakhita je tako mogla doživjeti služenje ne kao ropstvo nego kao izraz besplatnog sebedarja. To je vrlo važno: postala je sluškinjom – bila je prodana kao ropkinja – a poslije je slobodno odlučila postati sluškinjom, nositi teret drugih na svojim ramenima.
Sveta Jozefina nam pokazuje put do slobode
Sveta Jozefina Bakhita svojim nam primjerom pokazuje put kako da konačno budemo slobodni od vlastitih ropstava i strahova.
Pomaže nam razotkriti vlastita licemjerja i sebičnosti, prevladati ljutnju i sukobe. Uvijek nas ohrabruje!
Na kraju je Papa ponovno istaknuo vrijednost praštanja koje – kako je rekao – ništa ne oduzima, nego daje osobi dostojanstvo, potiče nas da odvratimo pogled sa sebe i gledamo druge koji su krhki poput nas, ali uvijek braća i sestre u Gospodinu. Revnost svete Bakhite postala je milosrđe i potiče na poniznu i radosnu svetost – istaknuo je papa Franjo.
(Vatican News - am, aa)
