Papa Franjo: Molimo Boga za dar mira u Mjanmaru
Poniznost, radost i čuđenje – tri su vrline misionara koje je papa Franjo istaknuo obraćajući se skupini od više od 2000 hodočasnika iz talijanske biskupije Crema. Podsjetivši kako je taj njihov „davno planirani“ susret odgođen zbog pandemije, napomenuo je kako se, međutim, ta odgoda podudara sa 70. obljetnicom mučeništva blaženoga oca Alfreda Cremonesija, misionara ubijenoga u Mjanmaru 7. veljače 1953. godine.
Molite za mir u Mjanmaru
Spomenuvši mjesto mučeništva toga blaženika iz Cremone, planinsko selo Donoku – danas Khyaukpon – u kojemu je otac Cremonesi radio veći dio života, rimski je biskup istaknuo kako se misionar više puta vraćao na to mjesto, unatoč tisućama teškoća i opasnosti, kako bi bio blizu svojega naroda te kako bi gradio i obnavljao ono što su rat i nasilje nastavili uništavati. Nasilje koje i danas remeti život mjanmarskoga stanovništva kojega se Papa spomenuo:
Kao što znate, to je izmučena zemlja koju nosim u srcu i za koju vas pozivam da molite, zazivajući od Boga dar mira.
Univerzalni čovjek, za svakoga
Sveti je Otac ocrtao karakteristike blaženika, polazeći od onoga što se snažno ističe u njegovoj naravi, od karizme koja ima brojne vrline tipične za njegov kraj. Posebno je pritom istaknuo njegovu ustrajnost kojom je obavljao svoju službu, dajući vlastiti život bez računice i bespoštedno za dobro ljudi koji su mu bili povjereni, vjernika i nevjernika, katolika i nekatolika. Bio je univerzalan čovjek, za svakoga. Tako je sigurno, na uzoran način, utjelovio postojane vrline svojega kraja: snažnu pobožnost, velikodušan rad, jednostavan život i misionarski žar.
Osim toga, rimski je biskup istaknuo hrabrost blaženika, ljubav prema najmanjima, te sposobnost stalnoga zauzimanja za dobro, sve do mučeništva. Trošio se u odgoju mladih i nije se dao zastrašiti ni obeshrabriti nerazumijevanjem i nasilnim protivljenjem, sve do rafala iz strojnice koji ga je ubio.
Naslijeđe povjereno svim kršćanima
Primijetivši potom kako ni ekstremno nasilje, ubojstvo oca Alfreda, nije spriječilo širenje njegove poruke mira, nije ušutkalo njegov glas, papa Franjo je istaknuo da je nastavio govoriti preko onih koji su išli njegovim stopama, među kojima je otac Pierluigi Maccalli, koji je dvije godine bio zatočen u Nigeru i Maliju. Međutim, misionarski glas oca Alfreda nije povjeren samo njima – napomenuo je Papa – povjeren je svima nama, vama i vašim riječima, a ponajviše vašemu iskustvu kršćanske zajednice.
Osobine misionara
Sveti je Otac potom potaknuo vjernike da razmisle o nekim važnim osobinama misionara ističući posebno poniznost, radost i čuđenje, te objasnio:
Ponizna svijest da smo mali instrument u velikim Božjim rukama; radost zbog obavljanja „divnoga posla“ čineći da se braća i sestre susretnu s Isusom; čuđenje pred onim što sâm Gospodin čini u onima koji ga susreću i prihvaćaju. Poniznost, radost i čuđenje – tri prekrasna obilježja našega apostolata, u svakom stanju života.
Siromašni i bogati pred Bogom
Svaki vjernik, svi vjernici zajedno pridonose ostvarenju onoga što Papa naziva „blagom Crkve“. Blago ste Crkve vi, mi – kazao je – svi siromašni pred Bogom i svi bogati njegovom beskrajnom ljubavlju koja se na jedinstven način odražava u očima svakoga, i koje smo svjedoci i misionari – istaknuo je papa Franjo te na kraju potaknuo hodočasnike da ne zaborave starije osobe, najslabije, osobito siromašne i bolesne, potičući ih da ih poslušaju, jer – kako je rekao – mnogo se može naučiti od onih koji znaju što je život, trud i patnja.
(Vatican News - ada; aa)
