Traži

Sveti Otac slavi misu Sveti Otac slavi misu  

Papa: Nadići rasprave o liturgiji kako bi se ponovno otkrila njena ljepota

Apostolskim pismom “Desiderio desideravi” objavljenoj 29. lipnja, papa Franjo poziva katolike neka nadiđu oblike esteticizma koji cijene isključivo vanjsku formalnost ili dopuštaju nemar u liturgiji, ističući kako “slavlje koje ne evangelizira nije autentično”.

Papa Franjo napisao je apostolsko pismo o liturgiji kako bi podsjetio na duboko značenje euharistijskog slavlja kako je proizašao iz Koncila te kako bi potaknuo liturgijsku formaciju.

“Desiderio desideravi” upućen je biskupima, svećenicima i đakonima, posvećenim osobama i vjernicima laicima, a dokument u 65 odlomaka prikuplja i obrađuje na originalan način Prijedloge s plenarnog zasjedanja Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (12. – 15. veljače 2019.) o istoj temi.

Kako stoji u priopćenju Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata „Desiderio desideravi“ slijedi pismo upućeno biskupima prigodom objavljivanja motuproprija „Traditionis custodes“ čija je svrha prije svega nastaviti „u konstantnom istraživanju eklezijalnog zajedništva“ oko jedinog izraza lex orandi – zakona molitve Rimskog obreda koji se izražava u knjigama liturgijske reforme Drugoga vatikanskog koncila.

Razumijevanje ljepote istine liturgijskog slavlja

Ton dokumenta nije ton uputa ili direktiva, ističe se u priopćenju. Prije svega, to je tekst meditacije koje nudi brojne razloge za razumijevanje ljepote istine liturgijskog slavlja. Iz nje se rađa i jača zajedništvo življeno u bratskoj ljubavi, koja je prvo i najučinkovitije svjedočanstvo evanđelja.

Papa Franjo tako navodi u broju 37 dokumenta: „Slavlje koje ne evangelizira nije autentično, kao što to nije navještaj koji ne vodi susretu s Uskrslim u slavlju: jedno i drugo bez svjedočanstva ljubavi su kao mjed što ječi ili cimbal što zveči (usp. 1 Kor 13, 1).“

Zamke individualizma, subjektivizma i apstraktne duhovnosti

Nekoliko puta Sveti Otac potvrđuje da se ne bavi iscrpno postavljenim pitanjima. Ipak se nude mnoge ideje o teološkom smislu liturgije, potrebi ozbiljne i životne liturgijske formacije cijelog naroda Božjeg te o važnosti formacije o ars celebrandi – umijeću slavljenja, koja se ne tiče samo onih koji predsjedaju.

Tekst upozorava na zamke individualizma i subjektivizma, kao i apstraktne duhovnosti. Pozvani smo vratiti sposobnost djelovanja i simboličkog razumijevanja, posebno za liturgiju, navodi se u priopćenju.

Zajedno slušati što Duh govori Crkvi

Pred Isusovom gorućom željom (Desiderio desideravi; Lk 22, 15) da nas učini sudionicima njegova tijela i krvi, ne može se drugo nego prihvatiti poziv koji Papa upućuje čitavom narodu Božjem: „Napustimo rasprave da bismo zajedno slušali što Duh govori Crkvi, branimo zajedništvo, nastavimo iznenađivati se ljepotom liturgije. Darovana nam je Pasha, dopustimo da nas čuva želja koju Gospodin nastavlja imati, da može blagovati s nama (br. 65)”, zaključuje se u priopćenju Dikasterija.

Tornielli: Liturgija se ne može se preobraziti u bojno polje

Kako komentira ravnatelj uredništva Dikasterija za komunikaciju Andrea Tornielli, svaki odlomak Papina novog dokumenta prožet je svjesnošću da liturgija prije svega ostavlja mjesta za Drugoga. Sveti Otac navodi da prije našeg odgovora na Njegov poziv postoji Njegova želja za nama: možda toga nismo ni svjesni, ali svaki put kada idemo na misu prvi je razlog zato što nas privlači Njegova želja za nama. S naše strane, mogući odgovor, najzahtjevnija askeza, je, kao i uvijek, prepustiti se Njegovoj ljubavi, dopustiti da nas privuče.

Uz to, Papa u tekstu apostolskog pisma dodaje kako, da smo stigli u Jeruzalem nakon Duhova i osjetili želju ne samo imati informacije o Isusu iz Nazareta, nego da ga ponovno sretnemo, ne bismo imali druge mogućnosti osim tražiti njegov narod kako bismo čuli njegove riječi i vidjeli njegove geste, življe nego ikada. Ne bismo imali nikakvu drugu priliku za istinski susret s Njim osim one zajednice koja slavi.

Polazeći od te svijesti, ponovno otkrivanje ljepote liturgije, otvaranje prema formaciji i dopustiti se oblikovati može pomoći u čišćenju polja od tolikih nedostataka. Ako sudjelovanje u slavlju znači “slušati Isusove riječi" i “vidjeti njegove geste, življe nego ikad", narcisoidni protagonizam slavljenika, spektakularizacija, stroga ukočenost ili zbrkanost i banalizacija ne mogu prevladati, smatra Tornielli, dodajući da liturgija, “izvor i vrhunac" ne može se preobraziti u bojno polje gdje se pokušava nametnuti vizija Crkve koja ne prihvaća ono što je sinodno uspostavio Drugi vatikanski koncil.

(Vatican news - ps) 

30 lipnja 2022, 13:57