Fratelli tutti. Otvoreni svijet

Treće poglavlje: Otvoreni svijet

p. Stanko Perica

Nakon prvog poglavlja enciklike koje govori o stranputicama zatvorenog svijeta, te drugog koje pred nas stavlja sliku dobrog Samarijanca kao antitezu, suprotnost toj zatvorenosti, treće poglavlje nudi sintezu, cilj kojem treba težiti, a to je otvoreni svijet.

Iskreno darivanje samoga sebe

Papa na početku podsjeća, prizivajući u pamet koncilsku konstituciju Gaudium et spes, kako čovjek može potpuno naći sebe, ostvariti svoju puninu, jedino u „iskrenom darivanju samoga sebe“ (FT, 87). Istina o sebi spoznaje se u susretu s drugima. Sveti Ivan Pavao II. je to nazivao „zakonom ekstaze“, koji postoji u svakome od nas, i potiče nas da iziđemo iz sebe samih kako bismo u drugima pronašli potpunije postojanje (FT, 88). Ti „drugi“ ne bi smjeli biti isključivo članovi male grupe koja me okružuje, moja obitelj i prijatelji. Katkad, naime, druge instrumentaliziramo u svoje svrhe, služe nam za stvaranje tabora protiv cijeloga svijeta. To je pogrešno korištenje odnosa u egoistične svrhe i uporaba drugih u svrhu samozaštite.

Identitet koji nas razdvaja od drugih nije kršćanski

Identitet koji nas razdvaja od drugih nije kršćanski identitet, potreban je obraćenja. Nasuprot ekskluzivnosti i izolaciji, potrebna je šira mreža odnosa, potrebni su odnosi koji nas otvaraju drugima, koji nam pomažu rasti i obogaćuju nas. Ispravan odnos je onaj koji nas čini sposobnima da otvorimo svoje srce onima oko nas, da iziđemo iz sebe samih kako bismo sve prihvatili (FT, 89). Mi vjernici, poziva Papa, moramo prepoznati da je ljubav na prvom mjestu, i da je najveća opasnost ne ljubiti (FT, 92). Ljubav nije tek niz dobrotvornih djela koja činimo drugoj osobi (FT, 94), već je, kako veli sv. Toma Akvinski, pokret koji usmjerava pažnju na drugoga smatrajući ga jednim sa samim sobom (FT, 93).

Periferije koje su nam vrlo blizu

Nas vjernike bi trebao obilježavati svakodnevni napor za proširivanjem svoga maloga svijeta, kako bismo doprli do onih koji ne pripadaju našem interesnom svijetu. Postoje, naime, periferije koje su vrlo blizu nas, u središtu grada ili čak u našoj vlastitoj obitelji. Svaka osoba koja trpi kada je društvo u kojem živimo napusti ili ignorira jest osoba do koje moramo doprijeti (FT, 97).

Papa izričito navodi dvije skupine „stranaca“ u našim suvremenim društvima. To su osobe s invaliditetom, koje se osjećaju uskraćenima za pripadnost i sudjelovanje jer još uvijek postoje mnoge zapreke koje im onemogućuju punopravno građanstvo. Isto vrijedi i za starije osobe, koje se također zbog invaliditeta ponekad doživljavaju kao teret (FT, 98).

Njegovati kulturu susreta i univerzalnog bratstva

Svaki pojedinac je jedinstven i nosi u sebi bogatstvo koje treba cijeniti i razvijati. Ne trebamo svi biti isti, ali moramo naučiti živjeti zajedno u skladu i miru (FT, 100). To se ne postiže na način da jednostavno proglasimo kako su svi muškarci i žene jednako dragocjeni, već je kulturu susreta i univerzalnog bratstva potrebno pažljivo njegovati (FT, 104). Preduvjet toga je shvatiti koliko čovjek vrijedi, koliko vrijedi osoba u svakom trenutku u svim okolnostima. Kada to shvatimo onda moramo utvrditi da sama činjenica da su neki rođeni u kraju koji oskudijeva prirodnim bogatstvima ili koji je manje razvijen nije opravdanje da žive s manje dostojanstva (FT, 106). Svako, dakle, ljudsko biće ima pravo na dostojanstven život i cjelovit razvoj, i nijedna država ne može poricati to temeljno pravo (FT, 107).

Vrednote solidarnosti i služenja

Danas je vrlo prisutna perspektiva koja drži da nema smisla ulagati napore da se sporijima, slabijima ili manje sposobnima stvore prilike u životu. Ulaganje u korist slabih redovito nije izravno isplativo i podrazumijeva manju učinkovitost. No, zato je potrebna aktivnost države i ustanova civilnog društva čiji pogled seže dalje od usmjerenosti na profit, te umjesto toga gleda na ljude i na opće dobro (FT, 108). Društvo koje se temelji prvenstveno na kriterijima slobodnog tržišta i učinkovitosti ne ostavlja mjesta za one koji su ranjivi, te bratstvo u njemu postaje u najboljem slučaju romantični izraz (FT, 109). U takvim uvjetima još važnije postaju vrednote solidarnosti i služenja. Služenje znači posvetiti brigu onima koji su krhki i slabi, brinuti se za slabe u našim obiteljima, našem društvu, našem narodu (FT, 115).

Opća namjena stvorenih dobara

Crkveni su oci u prvim stoljećima kršćanstva često naglašavali opću namjenu stvorenih dobara. Zaključili su iz toga da ukoliko netko nema ono što mu je prijeko potrebno za dostojanstven život, to je zato što si je netko drugi prisvojio ono što mu ne pripada. Sv. Ivan Zlatousti to izražava riječima: „Ne dijeliti svoja dobra sa siromašnima znači krasti od njih i oduzeti im život“. Dobra koja posjedujemo nisu naša, već njihova. (FT, 119).

Nitko ne smije biti isključen

Svaki čovjek ima pravo na puninu svoga dostojanstva, višekratno naglašava Papa. Premda kad je riječ o migrantima zapadne države provode politiku ignoriranja i indiferentnosti, Papa tvrdi kako nitko ne smije biti isključen bez obzira na to gdje je rođen, a još manje zbog povlastica koje uživaju neki drugi zato što su rođeni u mjestima u kojima se pružaju veće mogućnosti. Kao što je neprihvatljivo da osoba ima manje prava zato što je žena, tako je neprihvatljivo i da mjesto rođenja ili prebivalište samo po sebi rezultiraju time da netko ima manje mogućnosti za dostojanstven život i vlastiti razvoj (FT, 121). Svako je ljudsko biće moj brat i moja sestra, a svijet pripada svima. Stoga nije važno je li netko rođen ovdje ili živi izvan granica moje zemlje. Moja nacija također dijeli odgovornost za njegov ili njezin razvoj. Tu odgovornost može ispuniti na dva načina: tako da velikodušno primi one koji su u položaju prijeke potrebe, ili da se radi na poboljšanju njihovih životnih uvjeta u zemlji iz koje dolaze (FT, 125).

Izazov sanjanja o nekom drugom svijetu

Na kraju ovog poglavlja (FT, 127) Papa priznaje opasnost da njegove riječi zvuče kao sanjarenja. No, ukoliko se krene od činjenice neotuđivoga dostojanstva svakog čovjeka, tada je moguće prihvatiti izazov sanjanja i razmišljanja o nekom drugom svijetu. Tada je moguće stvoriti svijet koji svima jamči zemlju, dom, posao i trajni mir.