Traži

Papa u posjetu izbjeglicama na Lezbosu; 16. travnja 2016. Papa u posjetu izbjeglicama na Lezbosu; 16. travnja 2016.  

Papa Franjo prije pet godina posjetio izbjeglice na Lezbosu

Točno prije pet godina, 16. travnja 2016. godine, papa Franjo je bio u povijesnom i dirljivom posjetu migrantima na grčkom otoku Lezbosu, zajedno s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. i pravoslavnim nadbiskupom Atene i cijele Grčke Hieronymusom. Bio je to trenutak solidarnosti, čovječnosti i snažnoga bratstva s onima koji, bježeći od rata i nasilja, prelaze Sredozemno i Egejsko more kako bi se spasili

Francesca Sabatinelli; Ariana Anić - Vatikan

To je putovanje obilježeno žalošću, a ne radošću susreta. Tako je Papa, još prije nego što je dotaknuo grčko tlo, rekao novinarima u zrakoplovu, govoreći o posjetu izbjeglicama i migrantima smještenima u izbjegličkom kampu Morìa, protagonistima – kako je rekao – najveće humanitarne katastrofe nakon Drugoga svjetskog rata, koji su pobjegli od ratova i nasilja.

Papa Franjo, patrijarh Bartolomej i nadbiskup Hieronymus, vjerski vođe, zajedno su prošli između šatorā, grleći taj ranjeni ljudski rod, kako bi ga uvjerili u svoju blizinu, te tražili od svijeta da ne zatvara oči pred trpljenjem onih koji su bili primorani pobjeći od sukobā i progonā, onih koji nisu samo neki broj nego lice, ime i život.

Došli smo kako bismo privukli pozornost svijeta na tu tešku humanitarnu krizu, i zatražili rješenje – rekao je Papa te dodao – Kao ljudi vjere, želimo ujediniti svoje glasove da bismo otvoreno govorili u vaše ime. Nadamo se da će svijet biti pozoran na ta dramatična i doista beznadna stanja, i da će odgovoriti na način dostojan naše zajedničke čovječnosti.

Papa Franjo tom prigodom nije zaboravio spomenuti strahotu preminulih u moru, djece koja nikada nisu stigla na odredište, žrtava nečovječnih putovanja podvrgnutih nasilju podlih tlačitelja. Nije zaboravio ni velikodušnost grčkoga naroda, i njegovu sposobnost da odgovori na trpljenje drugih, unatoč velikim teškoćama s kojima se suočava, držeći srca i vrata otvorenima. Pritom je potaknuo međunarodnu zajednicu da se i ona tako ponaša. Europa, domovina ljudskih prava, trebala bi nasljedovati primjer Dobroga Samarijanca, očitujući milosrđe onima koji su u potrebi; trebala bi raditi kako bi se uklonili uzroci te dramatične stvarnosti.

Potrebno je – prema Papinim riječima – razviti opsežnije, a ne jednostrane politike, zaustavljajući širenje i trgovinu oružjem, kao i one koji se bave naumima mržnje i nasilja. Nemojte gubiti nadu – poruka je koju je papa Franjo ostavio u kampu Morìa, jer pred tragedijama koje ranjavaju ljudski rod, Bog nije ravnodušan, nije daleko. To je poruka koju vam danas želim ostaviti: ne gubite nadu! Najveći dar koji si možemo uzajamno ponuditi jest ljubav; milosrdni pogled, nastojanje da se međusobno slušamo i razumijemo, riječ ohrabrenja, molitva. Želim vam da podijelite taj dar jedni s drugima – rekao je Papa.

Trojica vjerskih vođa napustili su Lezbos objavljujući zajedničku izjavu u kojoj za humanitarnu tragediju koju proživljavaju migranti traže odgovor solidarnosti, suosjećanja, velikodušnosti te neposredno i djelotvorno ulaganje sredstava, jer je – kako su istaknuli – zaštita ljudskih života prioritet. Uputili su apel međunarodnoj zajednici, tražeći, među ostalim, da se ukinu opasne rute putovanjā koje prelaze Egejsko more i cijeli Mediteran. Posljednje su riječi pape Franje na Lezbosu bile riječi molitve za migrante, kada ih je povjerio Božjem milosrđu. Posljednja je pak njegova gesta bila proročka. U zrakoplovu kojim se vratio u Rim poveo je tri obitelji iz izbjegličkoga kampa Karatepe, ukupno 12 osoba, od kojih šest maloljetnika. Među njima je bila Nour, Sirijka kao i svi ostali, sa suprugom Hasanom i dvogodišnjim sinom. Oni sada žive u Rimu, a Nour radi kao biolog u dječjoj bolnici Bambin Gesù.

16 travnja 2021, 15:25