Traži

Vatican News

Papa Franjo: Kršćanin čini dobro danas; on nije čovjek vječnoga sutra

Primivši u audijenciju zajednicu Failipinskoga papinskog zavoda „de Nuestra Señora de la Paz y Buen Viaje”, Papa je govorio o vjeri i o vrijednosti vremena, koje valja živjeti u sadašnjosti, u konkretnom služenju. Valja paziti na „mistiku jadanja“ koja je simptom bolesne duše

Benedetta Capelli; Ariana Anić - Vatikan

Ovo je vrijeme velikih slavlja za filipinsku katoličku zajednicu. Prije 500 godina prvi navještaj vjere u toj azijskoj zemlji, 31. ožujka spomen na prvu misu slavljenu 1561. godine na Uskrs, i na kraju godišnjica koja je bila povod audijencije kod pape Franje u koju je primio članove Filipinskoga papinskog zavoda „de Nuestra Señora de la Paz y Buen Viaje” (Naše Gospe od mira i dobroga putovanja), koji je prije točno 60 godina osnovao sveti Ivan Dvadesettreći. To je institucija – istaknuo je Papa – koja je brojim sjemeništarcima i svećenicima dala mogućnost da se razvijaju kao svećenici prema Kristovu srcu, za služenje Božjemu narodu na Filipinima.

Spomenute su obljetnice – prema Papinim riječima – prigode za razmišljanje o vremenu kako bismo mogli Gospodinu reći 'hvala' za njegovu prisutnost te kako bismo proročkim pogledom mogli gledati naprijed. Sadašnjost je trenutak u kojemu Bog poziva; ne jučer, ne sutra, danas – napomenuo je Papa – pozvani smo živjeti današnjicu, uključujući njezina proturječja, trpljenja i bijede – kao i naše grijehe – od kojih ne treba bježati ili ih izbjegavati, nego ih valja prihvatiti i voljeti kao prigode koje nam daje Gospodin kako bismo bili intimnije sjedinjeni s Njim i na križu.

Gledati iza sebe, hoditi u sjećanju, idući unatrag tragovima onih koji su prošli prije nas, znači – objasnio je Papa – vratiti se na početke s osjećajima zahvalnosti i čuđenja. Svaka godišnjica daje mogućnost za prelistavanje „obiteljskoga albuma“ i za podsjećanje otkuda dolazimo, koja nam je življena vjera i koja su nam evanđeoska svjedočanstva omogućila da budemo to što smo sada. Sjećanje, zar ne? – upitao je Papa. Sjećanje koje je uvijek u temelju svakodnevnoga života. Sjećanje prijeđenoga puta… Kršćanstvo bez sjećanja je enciklopedija, ali nije život.

Prošlost su župnik, baka, roditelji koji su zapalili ljubav prema Isusu, a za svećenike je to trenutak njihova 'da' na poziv ili dan ređenja. Tamo se valja vratiti kako bismo ispravili, ohrabrili, oživjeli i oprostili, i ponajviše – istaknuo je Papa – kako bismo ponovno otkrili da nas je Gospodin držao za ruku i onda kada mi to nismo primijetili. Kada se osjetite umorni i obeshrabreni – svima se to događa, da se osjete potišteni zbog neke kušnje ili neuspjeha – osvrnite se unatrag na svoj život, ne da biste pobjegli u neku „idealnu“ prošlost, nego kako biste ponovno pronašli zanos i emocije „prve ljubavi“, one Jeremijine. Valja se vratiti na prvu ljubav – ponovio je papa Franjo.

Prošlost nam daje prigodu da budemo svjesni koliko je čvrsta naša vjera i naš poziv, dok nam budućnost, koja je škola nade, širi obzore – primijetio je Papa te istodobno upozorio – Kao što prošlost ne smije biti intimističko povlačenje, tako se valja boriti protiv kušnje bježanja naprijed, kada svoju sadašnjost ne živimo u miru. Papa Franjo poznaje i napore sjemeništa, teškoće budućnosti, budućnosti usidrene u sadašnjosti i u prošlosti, ali i potiče na udaljavanje od „mistike jadanja“, na nepopuštanje pred labirintom nezadovoljstava i neugodnosti koji su početak ružne bolesti, ogorčenosti duše.

Dragi svećenici – iako to može vrijediti i za Bogu posvećene osobe i za laike – nemojte biti ljudi vječnoga sutra, koji prebacuju uvijek naprijed prigodni i odlučujući trenutak kako bi učinili nešto dobro; i nemojte živjeti vječno „bez daha“, ograničavajući se na podnošenje sadašnjosti i čekajući da prođe – rekao je Papa. Budućnost znači prihvatiti proročki pogled, krenuti od onoga što imamo kako bismo bili popustljivo oruđe u Božjim rukama, dozrijevajući vlastiti poziv.

Pozvani smo živjeti sada u hodu obraćenja i posvećenja, u vrijeme konkretnosti koju, za one koji su u sjemeništu, čini studij i formacija. Ne treba žaliti – savjetovao je Papa – za župom iz koje dolazim, niti se valja prepustiti snima o budućim uglednim dužnostima; pozvani ste voljeti zajednicu u kojoj živite, služiti braći koju je Bog stavio uz vas, iskoristiti prigode za pastoralnu praksu koje vam se pružaju.

Riječ je o tomu da budete ozbiljni i marljivi na studiju. Poznavati prošlost, usmjereni prema budućnosti, kako biste bolje živjeli sadašnjost, vrijeme prikladno za formaciju i posvećenje, prihvaćajući prigode koje vam Gospodin daje da ga nasljedujete i s Njim suobličite svoj život, također kada ste daleko od svojih voljenih Filipina – istaknuo je papa Franjo te na kraju, podsjećajući na riječi svetoga Ivana XXIII. koje je uputio prvoj zajednici tog filipinskog zavoda, potaknuo prisutne da, kada se vrate na Filipine, budu izabrani glasnici istine, othranjeni vjerom, kulturom i bratskom sredinom. 

22 ožujka 2021, 15:50