Papa Franjo: Krhkost se odnosi na sve ljude
Benedetta Capelli; Ariana Anić - Vatikan
Kultura života koja stalno potvrđuje dostojanstvo svake osobe, posebno u zaštiti muškaraca i žena s invaliditetom, svake dobi i društvenoga stanja – obzor je prema kojemu papa Franjo gleda u ovo vrijeme kušnje zbog koronavirusa, koje je poput nemirnoga mora koje nas plaši iako smo svi u istoj barci. Jedna je barka, ali – dodao je Papa u poruci – neki se više muče, a među njima su osobe s teškim invaliditetom.
Osvrnuvši se na temu današnjega dana, Papa se posebno zadržao na izrazu „izgraditi bolje“ koji podsjeća na prispodobu iz evanđelja o kući građenoj na stijeni ili na pijesku. Pritom je istaknuo da tadašnje opasnosti, kao što su kiša, rijeke, vjetar, danas predstavlja kultura odbačenoga, te se, u skladu s takvom kulturom, neke osobe mogu žrtvovati, dok su druge dostojne živjeti. Osobu se više ne smatra glavnom vrijednošću koju valja poštovati i štititi, posebno ako je siromašna ili s invaliditetom – istaknuo je papa Franjo.
Papa vidi napredak građanskih i crkvenih ustanova postignut u posljednjih 50 godina, koji je doveo do hrabrih odluka za uključivanje osobā s tjelesnim ili psihičkim ograničenjima. Međutim, valja još mnogo toga učiniti jer, – kako je primijetio – zaboravlja se da je ranjivost u ljudskoj biti. Uočava se odbijanje koje se, također zbog narcističkog i utilitarističkog mentaliteta, pretvara u marginalizaciju, ne vodeći računa o krhkosti koja pripada svima.
Promicati stoga kulturu života znači temeljiti ju na uključivanju – napomenuo je Papa te primjećujući kako se taj izraz često zlorabi, objasnio da je uključivanje stijena na kojoj valja izgraditi programe i inicijative građanskih institucija kako nitko, a posebno oni koji su u teškoćama, ne bi bio isključen.
Velik dio poruke Papa je posvetio zauzimanju Crkve u odnosu na osobe s invaliditetom te istaknuo da je potrebno pripremiti odgovarajuća i dostupna sredstva za prijenos vjere, po mogućnosti besplatno, i to putem novih tehnologija koje su djelotvorne posebno u vrijeme pandemije. Potaknuo je stoga na promicanje redovne formacije za svećenike, sjemeništarce, redovnike, katehiste, te pastoralne djelatnike kako bi kod vjernika razvili stil prihvata osoba s invaliditetom. Nije, dakle, dovoljna samo župa bez arhitektonskih prepreka, nego i srce solidarnosti i služenja.
'Aktivno sudjelovanje' slabijih osoba, još je jedan ključni izraz u Papinoj poruci. Ponovno snažno ističem pravo osoba s invaliditetom da primaju sakramente kao svi drugi članovi Crkve. Sva liturgijska slavlja u župi trebala bi biti dostupna kako svaka osoba, zajedno s braćom i sestrama, može proučavati, slaviti i živjeti vlastitu vjeru – napomenuo je Papa. Osobu s invaliditetom valja prepoznati kao aktivni subjekt evangelizacije, a ne samo njezinim primateljem. Zahtjevan je to i težak put – napisao je Papa – koji će sve više pridonositi oblikovanju savjesti sposobnih za prepoznavanje svakog ljudskog bića kao jedinstvenu i neponovljivu osobu.
