Traži

Vatican News

Papa Franjo: Nemojmo živjeti i moliti kao da Bog i siromašni ne postoje

U katehezi na općoj audijenciji papa Franjo je završio razmišljanje o psalmima, uklopljeno u niz katehezā o molitvi, te istaknuo da nas Knjiga psalama uči zazivati Boga za sebe, ali i za braću i za svijet. Objasnio je također da zbog mjera opreznosti određenih kako bi se spriječila zaraza, ne može sići i pozdraviti vjernike

Alessandro Di Bussolo; Ariana Anić - Vatikan

Psalmi nas uče kako moliti za sebe, ali i za spas braće i svijeta, i mogu nam pomoći pobijediti napast 'bezbožnosti', odnosno da živimo, a možda i molimo kao da Bog ne postoji, i kao da ne postoje siromašni – istaknuo je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u Dvorani Pavla VI., kojom je završio razmišljanje o psalmima, započeto prošle srijede, a uklopljeno u niz o molitvi.

Želeći odmah na početku audijencije objasniti da zbog posebnih mjera u svrhu sprječavanja širenja pandemije ne može sići među hodočasnike kako bi ih pozdravio, Papa je objasnio da svaki put kad im se približi, vjernici se skupe i izgubi se potrebna udaljenost te tako postoji opasnost od zaraze. Ali, znajte da sam vam blizu srcem – rekao je Papa. Osvrnuvši se pak na dijete koje je plakalo za vrijeme uvodnih čitanja, Sveti je Otac kazao da dječji plač ne treba nikada ušutkavati, pa ni u crkvi, jer je to glas koji privlači na nas Božju nježnost.

'Bezbožnik' koji se u psalmima pojavljuje kao negativan lik – objasnio je potom Papa – osoba je bez ikakva duhovnog uporišta, bez mjere za svoju aroganciju, koja se ne boji suda o tomu što misli i radi. On je primjer za to kakva ne smije biti istinska molitva koja je temeljna stvarnost života. Uporište u apsolutnom i transcendentnom – koje učitelji askeze zovu 'svetim strahom od Boga' – to je ono što nas čini potpuno ljudskima; to je granica koja nas spašava od nas samih. Molitva je spas ljudskog bića – istaknuo je Papa.

Nevaljala je molitva – objasnio je papa Franjo – ona koja se moli samo da bi nam se drugi divili, a koju je Isus više puta kritizirao. To je molitva onih koji mole nevoljko, iz navike, poput papagaja. Ali, kada se pravi duh molitve prihvati iskreno i kada uđe u srce, tada nam ona daje da stvarnost razmatramo Božjim očima. Molitva je središte života. Ako ima molitve, onda i brat i sestra postaju važni. Tko štuje Boga, voli svoju djecu. Tko poštuje Boga, poštuje ljudska bića.

Zbog toga molitva nije sredstvo za smirenje kako bi se ublažila napetost u životu, odnosno, takva molitva sigurno nije kršćanska – objasnio je Papa te dodao – Molitva daje odgovornost. To jasno vidimo u Očenašu, molitvi koju je Isus naučio svoje učenike. U tomu je Knjiga psalama velika škola. Psalmist ne rabi uvijek profinjene i nježne riječi, i često se osjećaju ožiljci života. Ipak, i najintimnije i osobne molitve, najprije su se molile u jeruzalemskom hramu, a tek poslije u sinagogama. To kaže Katekizam Katoličke Crkve: „Raznolik izraz molitve psalama rađa se istodobno u liturgiji Hrama i u ljudskom srcu“ (br. 2588).

Psalmi, napisani u prvom licu, koji sadrže misli i najintimnije probleme osobe, zajednička su baština, toliko da ih mole svi i za sve – primijetio je Papa. Molitva kršćana ima taj 'dah', tu duhovnu 'napetost' koja povezuje hram i svijet. Molitva može započeti u polusjeni crkve, ali poslije završava na gradskim ulicama. I obratno, može se roditi tijekom svakodnevnih aktivnosti i ostvariti se u liturgiji. Crkvena vrata nisu prepreke, nego propusne „membrane“, spremne skupiti vapaj svih ljudi.

U molitvi Knjige psalama svijet je uvijek prisutan – napomenuo je Sveti Otac. Upozorava se na opasnost od svjetovnih bogatstava, jer tko živi u bogatstvu ne razumije, a „čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba“. Psalmi otvaraju obzor Božjem pogledu na povijest, podsjećajući da „Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima“. Ali, „naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena“.

Gdje je Bog, treba biti i čovjek – rekao je Papa. Na to nas snažno podsjeća Sveto pismo: „Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi“. On nas uvijek čeka. Lažac je onaj tko kaže: „Ljubim Boga“, a mrzi svoga brata. Sveto pismo dopušta slučaj osobe koja, iako iskreno traži Boga, ne uspijeva ga susresti; ali također ističe da se ne mogu nikada odbiti suze siromašnih, što za posljedicu ima nesusretanje Boga. To je – istaknuo je papa Franjo – praktični ateizam.

Bog ne podnosi „ateizam“ onih koji niječu božansku sliku koja je otisnuta u svakom ljudskom biću. Ne prepoznati ju jest svetogrđe, najgora uvreda koja se može nanijeti hramu i oltaru. Neka nam molitva psalama pomogne da ne padnemo u napast 'bezbožnosti', odnosno da ne živimo, i možda čak i molimo kao da Bog ne postoji, i kao da ne postoje siromašni – istaknuo je papa Franjo. 

21 listopada 2020, 14:57