Traži

Vatican News
VATICAN-POPE-ANGELUS

Papa: Uznesenje Blažene Djevice Marije veliki je korak za sve ljude

U podnevnom nagovoru papa Franjo je potaknuo vjernike da misle na velike stvari koje Bog čini u njihovu životu, i zahvaljuju Mu kao što je učinila Marija u himnu 'Veliča'

Ariana Anić - Vatikan

Mnogo veće dostignuće od osvajanja Mjeseca jest Marijin ulazak u raj; nije tamo prispjela samo duhom, nego i tijelom. Taj korak malene Djevice iz Nazareta bio je veliki skok naprijed za cijelo čovječanstvo. Malo vrijedi ići na Mjesec ako na Zemlji ne živimo kao braća – istaknuo je papa Franjo u podnevnom nagovoru danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ta svetkovina koju je Pio XII. proglasio dogmom, vjerskom istinom, 1. studenog prije 70 godina, razlog je za nadu, kako je rekao papa Franjo.

To da jedna od nas tijelom boravi na Nebu, daje nam nadu – rekao je te dodao – tako shvaćamo da smo dragocjeni, predodređeni za uskrsnuće. Bog neće dopustiti da naše tijelo iščezne ne ostavljajući trag. S Bogom se ništa ne gubi! – istaknuo je Papa. U Mariji je postignut cilj te pred očima imamo razlog svojega hoda; ne zato da bismo ovdje dolje osvojili nešto, što nestaje, nego kako bismo postigli domovinu tamo gore, koja je zauvijek. Zvijezda koja nas u tomu vodi jest Marija. Ona svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe – rekao je Papa podsjećajući na saborsku konstituciju 'Lumen gentium' (br. 68). 

Što nam, dakle, savjetuje naša Majka? – upitao je Sveti Otac. „Veliča duša moja Gospodina“ riječi su koje nam prenosi evanđelje današnje liturgije. Naviknuti na te riječi, možda više ne primjećujemo njihovo značenje – primijetio je Papa te objasnio – Veličati doslovno znači „činiti velikim“. Marija „čini velikim Gospodina“; ne probleme, koji joj doista u tom trenutku nisu nedostajali, nego Gospodina.

Koliko puta mi, naprotiv, dopustimo da nas nadvladaju teškoće i obuzmu strahovi! Marija to ne dopušta, jer Boga postavlja kao prvu veličinu u svojem životu. Otuda proizlazi 'Veliča', tu se rađa radost; ne rađa se zbog nepostojanja problemā, koji se prije ili poslije pojavljuju, nego zbog prisutnosti Boga koji nam pomaže, koji je uz nas. Jer Bog je velik, i gleda malene – objasnio je Papa.

Gospodin čini čudesa s malenima, s onima koji se ne smatraju velikima nego u svojem životu daju Bogu mnogo prostora. On širi svoje milosrđe na one koji se pouzdaju u Njega i uzvisuje neznatne. Marija zbog toga hvali Boga. A mi, sjetimo li se kada zahvaliti Bogu? – upitao je Papa. Zahvaljujemo li mu za velike stvari koje čini za nas? Za svaki dan koji nam daruje jer nas voli i uvijek prašta; za njegovu nježnost?

Zahvaljujemo li mu zato što nam je dao svoju Majku; za braću i sestre koje nam stavlja na put; zahvaljujemo li mu zato što nam je otvorio Nebo? Ako zaboravimo dobro, srce postaje maleno. Ali ako se, poput Marije, spominjemo velikih stvari koje Gospodin čini, ako Ga barem jednom na dan veličamo, činimo veliki korak naprijed. Ako kažemo: 'Blagoslovljen Gospodin', to je mala molitva hvale. Tako će se srce otvoriti i radost će biti veća. Molimo Gospu, vrata nebeska, za milost da svaki dan započnemo podižući pogled prema nebu, prema Bogu, kako bismo mu rekli: Hvala! – potaknuo je na kraju papa Franjo.

15 kolovoza 2020, 13:57