Traži

Vatican News

Papa Misijskim djelima: Crkva raste privlačeći

Izbjegavati vlastito promicanje i ostvarivanje inicijativa poradi publiciteta; biti misionar znači odražavati zahvalnost za sve primljeno, istaknuo je papa Franjo u poruci Papinskim misijskim djelima

Naviještanje evanđelja je nešto drugo u odnosu na svaki politički ili kulturni, psihološki ili vjerski prozelitizam – istaknuo je papa Franjo razmišljajući o temeljima kršćanskoga poslanja u poruci upućenoj Papinskim misijskim djelima, čiji su se članovi trebali okupiti u Rimu na godišnjoj općoj skupštini, odgođenoj zbog pandemije. Papa je posebno istaknuo da je poslanje besplatni dar Duha te se ne može pouzdati u posebno namijenjeno uvježbavanje, a ne može ga se ni povjeriti „crkvenim aparatima“ koji kao da su obuzeti pomamom da promiču sebe i svoje inicijative, i to možda u smislu publiciteta.

Sveti je Otac napomenuo da je najdublja genetska crta poslanja Crkve ta da je to djelo Duha Svetoga, a ne posljedica našega razmišljanja i naših nakana. Milost je primiti radost Duha, i to je – prema Papinim riječima – jedina snaga koju možemo imati za naviještanje evanđelja. Spasenje nije posljedica naših misionarskih pothvata, a ni našega govora o utjelovljenju Riječi, nego do njega može doći samo kroz pogled susreta s Njim koji nas zove; stoga može biti posljedica i odraz radosti i zahvalnosti.

Spomenuvši apostolsku pobudnicu 'Evangelii gaudium', Papa je opisao obilježja poslanja. Jedno je, prije svega, 'privlačnost'; Crkva raste u svijetu privlačeći, a ne prozelitizmom, i ako Isusa nasljedujemo sretni zbog toga što nas on privlači, drugi to primjećuju. I mogu se time zadiviti. Druga su obilježja 'zahvalnost' i 'besplatnost', jer se misionarski zanos ne može nikako postići slijedom rasuđivanja ili kalkuliranja, ili pak zato što postoji neka obveza u tom smislu, nego je on odraz zahvalnosti.

Jedno je od obilježja i 'poniznost', jer budući da sreća i spasenje nisu neko naše vlasništvo ili cilj postignut našom zaslugom, evanđelje se može naviještati samo u poniznosti, bez oholosti. Osim toga, obilježje je poslanja 'olakšavanje', a 'ne kompliciranje'. Istinsko poslanje ne dodaje suvišan teret na već izmučeni život ljudi, niti nameće zamršene i teške putove formacije kako bi uživalo ono što Gospodin daruje s lakoćom – napomenuo je Papa te spomenuo još tri obilježja poslanja: 'blizinu životu „na djelu“', jer poslanje dolazi do ljudi tamo gdje oni jesu i tako kako jesu; zatim 'sensus fidei (osjećaj za vjeru) Božjega naroda' i 'osobitu naklonost prema malenima i siromašnima', što za Crkvu nije neki neobavezan izbor.

Papa Franjo je potom podsjetio da su Papinska misijska djela nastala spontano, iz misionarskoga zanosa izraženoga vjerom krštenih, i uvijek su bila vezana za 'sensus fidei' (osjećaj za vjeru) Božjega naroda. Od samoga su početka išla na dva kolosijeka, onima vjere i ljubavi; Rimska Crkva ih je uvijek cijenila, a njihov poziv nije nikada doživljavala kao neki alternativni put, vanjsku pripadnost u odnosu na redovne oblike života partikularnih Crkvi. Misijska su djela postala mreža raširena na svim kontinentima; tu mnogostrukost – prema Papinim riječima – valja čuvati od ideološkoga izjednačavanja i kulturne jednostranosti.

Među opasnostima koje prijete na putu Papinskih misijskih djela, Papa je posebno istaknuo autoreferencijalnost, uz rizik pozornosti prema vlastitom promicanju i ostvarivanju inicijativa poradi publiciteta. Tu je potom i želja za zapovijedanjem, odnosno nadzorom nad zajednicama kojima bi te ustanove trebale služiti. Jedna je od opasnosti i elitizam, odnosno neizgovoreno mišljenje da se pripada višoj klasi stručnjaka; kao i odvajanje od naroda, kojega se smatra tromim mnoštvom koje uvijek treba oživljavati i pokretati, kao da je sigurnost vjere posljedica nekog uvjerljivog govora ili metodā vježbanja. Druge se opasnosti nalaze u rastresenosti i funkcionalizmu, jer se sve oslanja na oponašanje svjetovnih uzora djelotvornosti.

Papa Franjo stoga Papinskim misijskim djelima savjetuje da čuvaju ili ponovno otkriju svoje mjesto u krilu Božjega naroda, uranjajući u stvarni život ljudi i uključujući se u crkvenu mrežu biskupijā, župā, zajednicā i skupinā. Osim toga, od Misijskih djela traži da ostanu povezana s prakticiranjem molitve i skupljanja sredstava za misije, tražeći također nove putove, ali ne komplicirajući ono što je jednostavno. Papinska misijska djela jesu, i treba ih živjeti kao sredstvo služenja poslanju u partikularnim Crkvama.

Papa, među ostalim, traži da se Papinska misijska djela ne pretvore u neku nevladinu organizaciju, potpuno usmjerenu na skupljanje sredstava. Ne treba tražiti velike donatore, nego traženje priloga za misije treba i dalje biti usmjereno prvenstveno na cijelo mnoštvo krštenika, oslanjajući se također na neki nov način prikupljanja milodara u crkvama svih zemalja u listopadu, u prigodi Svjetskoga dana misija. U namjeni skupljenih sredstava valja voditi računa o glavnim potrebama zajednicā, izbjegavajući oblike asistencijalizma, i ne smiju se zaboraviti siromašni.

Poruku je Sveti Otac završio podsjećajući na riječi svetoga Ignacija Lojolskoga, i tražeći od Papinskih misijskih djela da svoj posao rade dobro kao da sve ovisi o njima, znajući da zapravo sve ovisi o Bogu.

(Vatican News - aa)

 

21 svibnja 2020, 14:00