Papa: Siromasi nam olakšavaju pristup nebu. Prihvatite njihov vapaj!

Ivica Hadaš - Vatikan

Siromašni nam olakšavaju pristup nebu. Prihvatite njihov vapaj! – potaknuo je papa Franjo danas na misi u Bazilici svetoga Petra prigodom Svjetskog dana siromašnih. Isus u evanđelju današnje liturgije iznenađuje svoje suvremenike i nas – rekao je Papa i istaknuo – Naime, upravo kada se veličao jeruzalemski hram, rekao je da od njega neće ostati „kamen na kamenu“ (Lk 21,5-19). Zašto je to rekao o tako svetoj ustanovi koja nije bila samo građevina, nego i jedinstveni vjerski znak, te dom Bogu i vjernicima? Zašto prorokovati da će se čvrsta sigurnost Božjeg naroda srušiti? Zašto Gospodin na kraju dopušta da se sruše sigurnosti, dok ih je svijet sve više lišen?

Isus nam kaže da će gotovo sve proći. Gotovo sve, no ne sve – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Ove pretposljednje nedjelje liturgijske godine objašnjava nam da će se pretposljednje stvari srušiti i proći, a ne one posljednje. Hram će se srušiti, ali ne Bog; kraljevstva i događaji, ali ne čovjek. Proći će pretposljednje stvari koje često izgledaju kao konačne, ali nisu. Stvari koje nama izgledaju velike i važne srušit će se, no ostat će živi Bog koji je beskonačno veći od svakoga hrama i naš bližnji koji je vrijedniji od svega na svijetu.

Isus nas upozorava na napast žurbe i kaže da ne smijemo slijediti onoga tko kaže da kraj dolazi odmah i da je blizu – rekao je papa Franjo i nastavio – Ne treba slijediti onoga tko širi žurbu i potiče na strah od drugog i od budućnosti, jer strah paralizira srce i pamet. Isto tako, koliko puta kada hoćemo „sve i odmah“ dopuštamo da nas zavede žurba i prohtjevi znatiželje, posljednje skandalozne vijesti, mutne priče, vika onih koji su najglasniji i najljući, te oni koji kažu „sada ili nikada više“.

No ta žurba, to „sve i odmah“ ne dolazi od Boga – rekao je Papa i dodao – Ako se izmučimo tim „odmah“, zaboravljamo ono što ostaje za uvijek; jurimo za oblacima koji prolaze i gubimo iz vida nebo. Privučeni posljednjom vikom ne nalazimo više vremena za Boga i za brata koji je pokraj nas. To je današnja stvarnost! U mahnitom trčanju, te osvajanju „svega i odmah“, smetaju oni koji zaostaju. Mnogi stari, nerođena djeca i siromašni smatraju se otpadom i nekorisnima. Žurimo se ne vodeći brigu o daljinama koje se povećavaju, te da pohlepa nekolicine povećava siromaštvo mnogih.

Isus danas, kao protuotrov žurbi, svakome predlaže ustrajnost – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Postojanost znači svaki dan ići dalje, gledajući u ono što ne prolazi, a to su Gospodin i bližnji. Zato je ustrajnost Božji dar kojim se čuvaju svi drugi Njegovi darovi. Molimo za svakoga od nas i za Crkvu da ustrajemo u dobru i ne izgubimo iz vida ono što je važno. Riječima „Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’. Ne idite za njima!“, Gospodin nas želi odvratiti od napasti našega JA.

Kao što kršćanin ne traži „odmah“, nego „uvijek“, tako nije učenik toga JA, nego onoga TI – rekao je papa Franjo i objasnio – Ne slijedi svoje hirove, nego poziv ljubavi, to jest Isusov glas. „Mnogi će doći u moje ime“ – kaže Gospodin – no ne smijemo ih slijediti. Nije dovoljna oznaka da je netko kršćanin ili katolik kako bi bio Isusov. Potrebno je govoriti istim jezikom kao Isus, jezikom ljubavi i onoga TI. Onaj koji kaže JA, ne govori Isusov jezik, nego onaj koji izlazi iz njegovog vlastitog JA.

Koliko puta, pa i dok činimo dobro, kraljuje licemjerje našega JA – rekao je Papa i primijetio – Činimo dobro da bi nas smatrali dobrima. Darujemo da bismo primili u svoje vrijeme. Pomažemo da bismo privukli prijateljstvo neke važne osobe. Tako govorimo jezik svojega JA. Inače, riječ Božja potiče milosrdnu ljubav koja nije licemjerna; to jest da dajemo onima koji nemaju da nam uzvrate, da služimo i da ne tražimo nagradu i uzvrat. Dakle, možemo se pitati: „Pomažemo li nekome tko nam neće uzvratiti? Imamo li mi kršćani barem jednog siromaha za prijatelja?

Siromasi su dragocjeni u Božjim očima, jer ne govore jezik svojega JA; ne podržavaju se sami vlastitim snagama; potrebni su im oni koji ih vode za ruku – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Podsjećaju nas da se evanđelje tako živi, poput prosjaka koji se obraćaju Bogu. Prisutnost nas siromašnih vraća u ozračje evanđelja, tamo gdje su blaženi siromašni u duhu. Dakle, umjesto da osjećamo da nam smetaju kada kucaju na naša vrata, možemo prihvatiti njihov vapaj za pomoć kao poziv da iziđemo iz svojeg JA, da ih prihvatimo istim pogledom ljubavi koji Bog ima prema njima. Kako bi bilo lijepo kada bi siromašni u našem srcu imali isto mjesto koje imaju u Božjem srcu! Bivajući sa siromašnima i služeći siromašne učimo prihvaćati Isusov ukus, shvaćamo što ostaje i što prolazi.

Među mnogim pretposljednjim stvarima koje prolaze, Gospodin nas danas želi podsjetiti na posljednju koja će ostati zauvijek. To je ljubav, jer Bog je ljubav, i siromah koji traži našu ljubav vodi nas izravno Bogu. Siromasi nam olakšavaju pristup nebu. Zbog toga ih je „osjećaj vjere“ Božjega naroda vidio kao vratare neba. Blago su naše i Crkve već sada. Naime, otkrivaju nam bogatstvo koje nikada ne ostari, koje povezuje zemlju i nebo, te za koje zaista vrijedi živjeti. To je ljubav! – zaključio je papa Franjo.