Papa Franjo: Kršćanstvo ne može biti bez nježnosti
Benedetta Capelli; Ariana Anić - Vatikan
Misliti na svetoga Camilla De Lellisa znači prisjetiti se Dobroga Samarijanca, znači sjetiti se njegova neumornog rada uz bolesne kojima se posvećivao s ljubavlju i mnogo brige, nakon razuzdanoga života koji je provodio u igri, ali poslije prosvijetljenoga Božjom ljubavlju. Papa Franjo se spomenuo toga sveca primivši u audijenciju kamilijansku duhovnu obitelj koja se – kako je rekao – zauzima u ljubaznom i velikodušnom darivanju bolesnima, te obavlja dragocjeno poslanje u Crkvi i u društvu uz one koji trpe.
Potrebna prisutnost
Govoreći o karizmi kamilijanaca, Papa je rekao da je ona dar koji treba učiniti da blista uvijek novim svjetlom, te ih potaknuo da gledaju na budućnost misleći na nove oblike apostolata i svjedočeći Kristovu milosrdnu ljubav prema bolesnicima. Kada bolest uznemiri, a katkada i potpuno poremeti naš život, osjećamo snažnu potrebu za prisutnošću nekog samilosnog brata ili sestre koji nas tješi, podupire, i pomaže ponovno zadobiti dragocjeno dobro zdravlja, ili koji nas prati do praga našega konačnog susreta s Gospodinom – rekao je Papa.
Svjedoci milosrdne ljubavi
Sveti je Otac potom istaknuo da je dar koji je primio sveti Camillo, kao i svi oni koji nasljeduju njegov primjer, življenje i svjedočenje milosrdne ljubavi prema onomu tko trpi. To je važna karizma koja je dar Duha Svetoga; stoga ga ne treba skrivati. Međutim, upozorio je također da od karizme ne valja učiniti način kako bismo isticali sebe, jer je ona posebna milost darovana da bismo drugima činili dobro.
Novi oblici apostolata
Na tragu svetoga Camilla i brojnih uzora svetosti koji su živjeli herojski, papa Franjo je potaknuo nazočne da nastave ići zacrtanim putem, jer je primljeni dar još uvijek aktualan i u naše doba, budući da je utemeljen na ljubavi kojoj nikada neće biti kraja. Riječ je o tomu da gledate na budućnost otvoreni za nove oblike apostolata na koje vas Duh nadahnjuje, a koje zahtijevaju znakovi vremenā i potrebe svijeta – rekao je Sveti Otac.
Karizma, vječno vrelo svjetlosti
Osvrnuvši se na karizmatsku obitelj kamilijanaca, koju čine redovnici, redovnice, Bogu posvećene osobe i vjernici laici, Papa je istaknuo da nijedna od tih stvarnosti nije jedini čuvar karizme, nego ju svaka dobiva na dar te tumači i primjenjuje u skladu sa svojim pozivom u različitim povijesnim i zemljopisnim prilikama. U središtu je uvijek prvotna karizma, – napomenuo je Papa – kao vječno vrelo svjetlosti i nadahnuća, koje se shvaća i dinamično utjelovljuje u različitim oblicima. Svaka se od njih nudi drugima u uzajamnoj razmjeni darova koja obogaćuje sve.
Sveti se Otac na kraju zadržao na riječi 'nježnost', te primijetio da je to riječ koja bi mogla potpuno nestati iz rječnika. Moramo ju ponovno ostvariti – istaknuo je te dodao – Kršćanstvo ne može biti bez nježnosti. Nježnost je upravo kršćansko ponašanje; ona je srž našega susreta s osobama koje trpe.