Cerca

Vatican News
Papa Franjo tijekom opće audijencije u dvorani Pavla VI. u Vatikanu Papa Franjo tijekom opće audijencije u dvorani Pavla VI. u Vatikanu  (Vatican Media)

Papa: Isus ne želi licemjerje. Prava molitva se ostvaruje u tajnosti savjesti i srca

Nikakvog individualizma ne smije biti u dijalogu s Bogom, niti iznošenja vlastitih problema kao da smo jedini na svijetu koji trpe

Giada Aquilino, Ivica Hadaš - Vatikan

Molitva nije „anestezija“ da bismo bili mirniji, misleći samo na svoj „ja“, nego njom tražimo kruh za sve siromašne svijeta – rekao je papa Franjo danas na općoj audijenciji u Vatikanu, nastavljajući niz kateheza o molitvi Oče naš. Osvrćući se na zazivanje „Oca svih nas“ Papa se usredotočio na način na koji nas je Isus učio moliti. Naime, Njegovi učenici to ne čine stojeći uspravno na nogama, na trgovima da bi im se ljudi divili.

Isus ne želi licemjerje – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Prava molitva je ona koja se ostvaruje u tajnosti savjesti i srca. Vidljiva je samo Bogu. Ja i Bog. Ona izbjegava laž. Pred Bogom je nemoguće pretvarati se. Pred Bogom nema šminke koja ima moć, On nas poznaje takve kakvi smo u savjesti i ne možemo se pretvarati. U korijenu dijaloga s Bogom je tihi dijalog, kao kad se susretnu pogledi dviju osoba koje se vole. Čovjek i Bog; kada se susretnu njihovi pogledi, to je molitva. Gledati Boga i dopustiti da nas Bog promatra, to znači moliti. Netko će reći: Ali, oče, ja ne izgovaram riječi kad molim. Treba mu odgovoriti: Promatraj Boga i dopusti da On promatra tebe. To je prekrasna molitva!

Ta molitva u prisnom odnosu nikada ne prestaje vrijediti – rekao je papa Franjo i objasnio – Kršćanin ne ostavlja svijet pred vratima svoga srca, nego ima u srcu osobe, prilike, probleme i mnoge stvari, noseći ih sve u molitvi. Svi mnogo cijene riječ „ja“. No, Isus uči moliti, imajući na usnama iznad svega riječ „Ti“, jer kršćanska je molitva dijalog. „Sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja“. Ne moje ime, ne moje kraljevstvo, ne moja volja. Ne „ja“, to ne ide. Cijeli drugi dio molitve „Oče naš“ izgovara se u prvom licu množine: „kruh naš svagdanji daj nam; otpusti nam duge naše; ne uvedi nas u napast; izbavi nas od zla“. To su najosnovnije čovjekove molbe poput one za hranu, no sve su u množini. U kršćanskoj molitvi nitko ne traži kruh za sebe, moli ga za sve siromašne svijeta.

Nikakvog individualizma ne smije biti u dijalogu s Bogom, niti iznošenja vlastitih problema kao da smo jedini na svijetu koji trpe – rekao je Papa i nastavio – Molitva nije upravljena Bogu, ako nije molitva zajednice, braće i sestara. Mi smo zajednica, narod koji moli, radi se o „mi“. Jednom mi je kapelan nekog zatvora postavio pitanje: Recite mi oče, koje je suprotno pitanje od „ja“? U svojoj naivnosti odgovorio sam: „ti“. No, to je početak rata. Suprotna riječ od „ja“ je „mi“, tamo gdje je mir i gdje smo svi zajedno. To je lijepa pouka koju sam dobio od tog svećenika.

Kršćanin u molitvi nosi sve poteškoće i boli ljudi koji žive pokraj njega, mnoga lica prijatelja, pa i neprijatelja – rekao je Sveti Otac i dodao – Ako netko ne shvati da oko njega ima mnogo ljudi koji pate, ako se ne sažali nad suzama siromašnih, ako je naviknut na sve, to znači da je njegovo srce uvenulo. Još gore, ono je kao kamen. U tom je slučaju dobro moliti Gospodina da nas dotakne svojim Duhom i omekša naše srce: Gospodine omekšaj moje srce kako bih sve probleme i boli drugih mogao razumjeti i preuzeti na sebe.  

S druge strane, Krist nije prošao „nepovrijeđen“ pored bijede svijeta – rekao je papa Franjo i napomenuo – Svaki put kada je uočio samoću, trpljenje tijela ili duha, osjećao je veliku samilost. Osjetiti ganuće kršćanski je izraz i ključ za razumijevanje evanđelja. Možemo se pitati: kada se molimo, otvaramo li se vapaju mnogih ljudi koji su nam blizu i daleko? Mislimo li na molitvu kao na neku vrstu anestezije da bismo mogli biti mirniji? U tom slučaju bili bismo žrtve strašnog nesporazuma. Naravno, naša molitva više ne bi bila kršćanska. Zato što nas onaj „mi“ koji nas je Isus učio, sprečava da budemo sami u miru, potiče nas da se osjećamo odgovornima za svoju braću i sestre.

Isus nas potiče da molimo i za one ljude koji naizgled ne traže Boga, jer Bog traži te ljude više od svih – rekao je Papa i naglasio – Isus nije došao za zdrave, nego za bolesne i grešne, to jest za sve, jer onaj tko misli da je zdrav, u stvarnosti to nije. Ako radimo za pravdu, nemojmo se osjećati bolji od drugih. Otac daje da Njegovo sunce izlazi dobrima i zlima. Otac ljubi sve! Učimo od Boga koji je uvijek dobar prema svima za razliku od nas koji uspijevamo biti dobri samo prema nekima koji nam se sviđaju. „Sveci i grešnici“, svi smo mi voljena braća od istog Oca; na kraju života bit će nam suđeno po ljubavi i po tome kako smo ljubili. Ne radi se samo o osjećajnoj ljubavi, nego suosjećajnoj i konkretnoj.  

Nakon kateheze Sveti Otac je pozdravio skupinu koja je isticala panamsku zastavu, samo nekoliko tjedana nakon Svjetskog susreta mladih; hodočasnike arapskog govornog područja koji su došli iz Sirije, Libanona i Bliskog Istoka, podsjećajući da je danas mnogo naše braće u svijetu koja trpe i potrebno im je da radimo za njih, te da ih se sjećamo u svojim molitvama; prisjetio se i novinara Askanewsa koji prolaze kroz teško razdoblje; a podsjetio je također da sutra slavimo blagdan svetih Ćirila i Metoda, evangelizatora slavenskih naroda i suzaštitnika Europe. Njihov nam primjer pomaže da u svakom životnom okruženju postanemo učenici i misionari, pomažući obraćenju onih koji su nam daleko, kao i onih najbližih. Njihova ljubav prema Gospodinu neka nam dade snage da podnosimo svaku žrtvu kako bi evanđelje postalo glavno pravilo našeg života – rekao je Papa.

13 veljače 2019, 16:53