Zakonik kanonskoga prava. Sakrament ženidbe i zapreke

P. Alan Modrić, SJ

Ženidba je zajednica svega života muške i ženske osobe, usmjerena po svojoj naravi k dobru ženidbenih drugova, te k rađanju i odgajanju potomstva. Tu je zajednicu među krštenim osobama Krist Gospodin uzdigao na dostojanstvo sakramenta, tako da među njima ne može biti valjanog ženidbenog ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament (kan. 1055, § 1-2). Ženidbena zajednica se uspostavlja ili nastaje ženidbenom privolom bračnih stranaka, koju na van treba očitovati na način određen zakonom. Za katoličke vjernike taj način određuje Crkva. Bitna su joj svojstva jednost, što znači da može postojati samo između jednog muškarca i jedne žene (monogamija), čime se isključuje svaki oblik višeženstva (poligamija), te nerazrješivost, koja isključuje mogućnost razvoda, i odgovara načelu da samo smrt razrješuje ženidbu. Nisu to svojstva samo kršćanskih ženidbi, nego svake ženidbe, jer ih traži naravno pravo kako zbog dobra samih bračnih drugova tako i djece, ali kršćanskim ženidbama sakrament daje posebnu čvrstoću (kan. 1056 i 1057, § 1).

Kako ženidba nastaje obostranim davanjem valjane ženidbene privole, prema Zakoniku kanonskog prava nesposobni su za sklapanje ženidbe, jer nisu sposobni za davanje valjane ženidbene privole, oni koji su posve lišeni uporabe razuma, zatim koji nisu sposobni dovoljno se služiti razumom, te koji boluju od teškog nedostatka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba da se međusobno predaju i prime, kao i oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze (kan. 1095).

Iako mogu imati ženidbenu privolu, ženidba nije valjana ako je sklopljena pod bilo čijom izvanjskom prisilom ili zbog velikog straha nanesenog izvana, tako da je netko primoran izabrati ženidbu kako bi se oslobodio toga straha (kan. 1103). Također se ženidba sklapa nevaljano ako tko u nju ulazi zaveden, radi zadobivanja ženidbene privole, zlonamjernom prevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušavati zajednicu ženidbenog života (kan. 1098). Tako bi bila nevaljana ženidba, npr., kad bi jedna od strana bila prevarena o neplodnosti druge, o teškoj neizlječivoj fizičkoj i psihičkoj bolesti, o ovisnosti o drogi ili alkoholu.

Ženidbu čini nevaljanom i zabluda u osobi (kan. 1097, § 1), tj. kad druga osoba, s kojom se ženidba sklapa, nije ona prava, za koju se pogrešno misli da jest. Ženidba je nevaljana zbog toga što se ženidbena privola odnosi na osobu s kojom se ženidba uistinu želi sklopiti, a ne na onu stvarno nazočnu za koju se u zabludi misli da je ona prava. Može ženidbu činiti nevaljanom i zabluda o osobini osobe, ako se kod davanja ženidbene privole izravno i u prvom redu smjera na tu osobinu (kan. 1097, § 2), a ne na samu osobu. Bila bi, tako, nevaljana ženidba plemića koji ima čvrstu nakanu i želju sklopiti ženidbu s plemkinjom, i za određenu osobu drži da je plemićke krvi, a ona to nije. Nevaljano je sklapanje ženidbe ako ženidbene stranke na van očituju i izvrše što se traži za ženidbu, ali jedna od njih, ili obje, pozitivnim unutarnjim voljnim činom isključi samu ženidbu, ili neki njezin bitni sastavni dio, ili koje od njezinih bitnih svojstava (kan. 1101, § 1).

I kad su dvije osobe sposobne za davanje ženidbene privole, pravo kako božansko tako i crkveno, postavlja određene zapreke za ženidbu, bilo uopće, bilo za ženidbu između određenih osoba. Tako se prema crkvenom ili kanonskom pravu ne može sklopiti valjana ženidba u sljedećim slučajevima: 1. muška osoba nije još navršila 16, a ženska 14 godina života (kan. 1083, § 1); 2. postoji prethodna i trajna nemoć za spolni čin ili spolna impotencija neke od ženidbenih stranaka (kan. 1084, § 1); 3. postoji ženidbena veza prijašnje ženidbe (kan. 1085, § 1); 4. osobe koje namjeravaju sklopiti ženidbu različite su vjere, tj. jedna pripada Katoličkoj crkvi a druga nije krštena (kan. 1086, § 1); 5. muška je osoba primila sveti red (kan. 1087); 6. osoba koja namjerava sklopiti ženidbu je vezana javnim doživotnim zavjetom čistoće u redovničkoj ustanovi (kan. 1088); 7. izvršeno je nasilno odvođenje ili otmica ženske osobe, ili se ona nasilno zadržava radi sklapanja ženidbe s njom (kan. 1089); 8. izvršeno je ubojstvo vlastitog ženidbenog druga radi sklapanja nove ženidbe s bilo kojom drugom osobom, ili ženidbenog druga neke druge osobe radi sklapanja nove ženidbe s tom osobom, te ubojstvo ženidbenog druga fizičkim ili moralnim sudjelovanjem dviju osoba, makar i ne bilo s namjerom međusobnog sklapanja ženidbe (kan. 1090, § 1-2); 9. postoji krvno srodstvo među određenim osobama u ravnoj liniji ili lozi neovisno o stupnju ili koljenu, a u pobočnoj lozi do četvrtog stupnja uključivo (kan. 1091, § 1-2); 10. tazbina u ravnoj lozi između dvije osobe u bilo kojem stupnju (kan. 1092); 11. iz nevaljano sklopljene ženidbe, nakon što je među dotičnim osobama uspostavljen zajednički život, ili iz općepoznatog ili javnog priležništva, nastaje zapreka za sklapanje ženidbe između muške osobe i ženinih krvnih srodnika u prvom stupnju ravne loze, i obratno (kan. 1093).

Osim ovih ženidbenih zapreka, koje onemogućuju sklapanje valjane ženidbe, postoje okolnosti i razlozi koji ne čine ženidbu nevaljanom ako se ona sklopi ili ako se sklapanju asistira usprkos postojanju zabrane, nego je čini samo nedopuštenom ako prije sklapanja ženidbe nije od nadležne crkvene vlasti dobiveno dopuštenje za njezino sklapanje ili za asistiranje sklapanju. Tako ženidba dviju krštenih osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena poslije krštenja, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema punog zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je bez izričitog dopuštenja mjerodavne vlasti (kan. 1124). Isto tako mjesni ordinarij može svojim podložnicima gdje god oni boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu području zabraniti ženidbu u posebnom slučaju, ali samo privremeno, zbog važnog razloga i dok on traje (kan. 1077, § 1). Što se tiče sudjelovanja ili asistiranja crkvenog službenika kod sklapanja ženidbe, bez dopuštenja mjesnog ordinarija nitko ne smije sudjelovati u sklapanju: ženidbe lutalica, ženidbe koja se prema odredbi građanskog prava ne može priznati ili sklopiti, ženidbe onoga tko ima neku naravnu obvezu prema drugoj stranci ili djeci rođenoj iz prijašnje veze, ženidbe onoga tko je očito odbacio katoličku vjeru, tko je udaren kaznom cenzure, ženidbe maloljetnika bez znanja ili protiv razborita protivljenja roditelja, te ženidbe koju treba sklopiti preko zastupnika (kan. 1071, § 1).

Zapreke ženidbene veze, spolne nemoći i krvnog srodstva u ravnoj liniji ili lozi u svim stupnjevima ili koljenima i u drugom koljenu pobočne linije božanskog su prava, i te se zapreke ne mogu ukloniti nikakvom ljudskom i crkvenom vlašću. Druge naprijed navedene ženidbene zapreke su crkvenog prava i od njih se može dobiti oprost ako to traži opravdan i razuman razlog. Oprost od zapreke nastale iz svetih redova ili iz javnog doživotnog zavjeta čistoće u redovničkim ustanovama papinskog prava, i od zapreke zločina brakoubojstva pridržan je Apostolskoj Stolici i može se u redovitim slučajevima dobiti samo od nje (kan. 1078, § 2). Od svih drugih ženidbenih zapreka, a to znači od zapreke dobi, različitosti vjere, otmice i nasilnog zadržavanja, krvnog srodstva 3. i 4. koljena pobočne loze, tazbine i javne ćudorednosti, oprost može dati mjesni ordinarij svojim podložnicima gdje god se nalazili, a i svima koji aktualno borave na njegovu području (kan. 1078, § 1).