Druga vazmena nedjelja (B). Riječ Božju tumači o. Marko Maglić
o. Marko Maglić
Ivanovo Evanđelje na poseban način naglašava da je Isus Bog, ali isto tako više nego drugi evanđelisti Ivan na poseban način da je Isus i čovjek. U današnjem evanđelju vidimo kako je Isus iskoristio Tominu nevjeru kako bi učvrstio našu vjeru.
Kada su učenici govorili Tomi što su vidjeli što se dogodilo, Toma je samo slegnuo ramenima. Njegova reakcija je ostala do današnjih dana u srcima mnogih ljudi: Učenici su sve ovo umislili u svojoj žalosti. Toma želi vjerovati samo ono što može opipati vlastitim rukama. “Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i dok ne stavim svoje prste u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, neću vjerovati.
Isus nakon toga dolazi Tominoj nevjeri zbog nas, i više nam je vrijedila Tomina nevjera nego vjera ostalih učenika. Isus pristaje pokazati Tomi svoje rane i sam mu govori: Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!
Tomina reakcija nakon što je vidio i dotaknuo tijelo Isusovo vrhunac je u Ivanovom evanđelju: Gospodin moj i Bog moj! Gospodin moj i Bog moj! Toma ispovijeda svoju vjeru da je Isus Bog. Ne moramo vidjeti Isusa u tijelu kao što su ga gledali apostoli, da bismo povjerovali da je Isus Bog, blaženi smo jer ne vidimo, ali vjerujemo. Blažena Djevica Marija nije blažena zato što je bila Majka Isusova, nego zato što je slušala Riječ Božju i čuvala je.
Papa Benedikt XVI. kaže: Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.
