Spomendan bl. Alojzija Stepinca
Marito Mihovil Letica
ʺAko li pak tko ljubi pravednost, / pa, krjeposti su plodovi njezinih napora: / ona poučava umjerenosti i razboritosti, / pravednosti i hrabrosti / od kojih u životu nema ništa korisnije ljudimaʺ, piše u starozavjetnoj ʺKnjizi Mudrostiʺ, u 8. poglavlju (Mudr 8,7). A u 16. poglavlju ʺEvanđelju po Ivanuʺ čitamo: ʺU svijetu imate muku, / ali hrabri budite – / ja sam pobijedio svijet!ʺ (Iv 16,33).
″Kad hrabrost prevlada″ (″When Courage Prevailed″), naslov je knjige koju je 2011. objavila američka povjesničarka židovskoga podrijetla Esther Gitman. Knjigu je autorica utemeljila na podatcima iz hrvatskih povijesnih arhiva, dokumenata američkih obavještajnih službi i State Departmenta, zatim diplomatskih izvora i svjedočanstava brojnih ljudi koji su spašeni i preživjeli zahvaljujući svesrdnim nastojanjima mnogih hrabrih i čestitih Hrvatâ, a navlastito nadbiskupa Alojzija Stepinca. Citiramo nekoliko rečenica što ih je napisala dr. sc. Esther Gitman:
ʺMoram priznati da mi tijekom svih ovih godina istraživanja ostaju na pameti dva pitanja: Kako bih se ja bila ponašala pod ugnjetavačkim režimom? Bih li ja imala hrabrosti koju je pokazala moja majka koja je ostavila za sobom dom i obitelj i pobjegla samo s jednom misli na pameti, da spasi mene? Bih li ja imala hrabrost nadbiskupa Stepinca i tisuća spasilaca da izložim opasnosti svoj život i život svoje obitelji? Nemam odgovore na ova pitanja, ali znam da su njihovi životi i njihova djela promijenili stvari i da trebaju biti vodilja nama i budućim naraštajima. Neka nadbiskup Stepinac bude proglašen svecem, što on već jest! Spasio je svoju Crkvu, svoj narod i mnoge od nas.ʺ
Osnovni biografski podatci Esther Gitman kažu da je rođena 1939. u Sarajevu. U vihoru Drugoga svjetskog rata i progona Židova njezina se obitelji preselila u Izrael, zatim u Kanadu i odatle 1972. u SAD. Esther Gitman poznata je široj javnosti po istraživanju ovdašnje židovske povijesti, o čemu je 1999. objavila doktorsku disertaciju ʺSpašavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1942.-1945.ʺ, skrenuvši pozornost svjetske javnosti na tako važnu temu. Poseban je predmet njezina istraživanja istina o djelovanju blaženoga kardinala Alojzija Stepinca.
Iz njegova se svetačkog srca širilo i još se i danas širi ne samo hrvatsko domoljublje nego i univerzalno kršćansko čovjekoljublje. Prisjetimo se u tome pogledu Stepinčevih riječi što ih je u punini svojega herojskog srca – u kojemu ima mjesta za sve ljude, uključujući osobitim žarom i one koji su rasnim zakonima bili označeni kao tobože manje vrijedni i nevrijedni – izrekao na svetkovinu Krista Kralja olovne godine 1942.:
ʺSvaki narod i rasa, kako se odrazuje danas na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili Evropejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore ʹOče naš, koji jesi na nebesimaʹ.ʺ Tako govoraše blaženi Stepinac. Ostalo je zapisano da je njemački izaslanik Edmund Glaise von Horstenau na tu propovijed razbješnjen rekao: ʺDa je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!ʺ
U tim je Stepinčevim riječima prevladala hrabrost, o kojoj govori židovska povjesničarka Esther Gitman. Stepinac bijaše spasonosni svjetionik u tami zla i nevremenu rata – te je zbog svega učinjenoga uzor kršćanskoga humanizma na djelu, hrabri pravednik i istinski svetac!
(Vatican News - am)
