Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Veliko mnoštvo vjernika ispred Zavjetne kapele Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu sudjelovalo je na središnjem misnom slavlju Svete nedjelje koje je 3. rujna predvodio krčki biskup Ivica Petanjak, u zajedništvu s biskupima Zagrebačke metropolije i svećenicima. Uime Hrvatskog sabora okupljene je pozdravio potpredsjednik akademik Željko Reiner. Varaždinski biskup Bože Radoš naglasio je kako vjernike u ovo Svetište dovodi zahvalnost za sva primljena dobročinstva, ali i molitve koje ovdje upućuju Gospodinu za sebe, svoje najbliže, Crkvu i domovinu. Sve koji su došli u Ludbreg biskup Petanjak je u homiliji potaknuo da se odvaže na hod, proces obraćenja tako što će od ove svete euharistije pa do svake druge koju budu slavili i u kojoj budu sudjelovali, unijeti što više sebe, svoga ja, svoga života, svojih pitanja i traženja, svojih radosti i žalosti, svojih sumnji i nadanja, molitava i zahvala. „Ne bojte se pitati Isusa, ne bojte mu se reći vaše sumnje i vaša neslaganja, vaše muke i vaše slabosti i grijehe. Isusu sve smijete reći. Sve ga možete pitati. Ne morate se odmah s njime složiti. Možete mu i prigovarati. Samo jedno nemojte nikada napraviti: nemojte nikada od njega otići i nemojte mu leđa okrenuti“. Govoreći o tome kako su i apostoli koji su tri godine proveli s Isusom teško razumjeli smisao njegove patnje i smrti, smisao križa, propovjednik je istaknuo: „U crkvu se ne ide da se uživa, u crkvu se ide da se nauči živjeti, da se nauči svoj križ života nositi. Euharistija je žrtva i ta žrtva je ostavila tragove na tijelu Isusa Krista i kao uskrsnuli on zauvijek nosi ožiljke razapinjanja". Biskup je poručio da svi oni koji se žele udati ili oženiti, odnosno svi oni koji žele izabrati svećenički i redovnički život, neka se ne žene i ne udaju, neka ne idu u svećeništvo i redovništvo, ako nisu spremni biti razapeti. „Nema te ljubavi koja ne krvari, nema te ljubavi koja ne razapinje, nema te ljubavi koja ne ostavlja ožiljke. Samo razapeta ljubav je prava ljubav, samo tamo gdje si spreman umrijeti da drugi živi, tu će biti dobro i njemu i tebi, prenio je biskupove riječi portal Varaždinske biskupije.
Kod Husine jame na Vagnju na Kamešnici, znane kao dalmatinske Jazovke, 2. rujna obilježena je 24. obljetnica organizirane komemoracije za sve nevine žrtve komunističkog režima koje su ubijene i bačene u jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Na misi i komemoraciji okupilo se više od dvije tisuće vjernika iz cetinskog i livanjskog kraja. „Stojimo na mjestu, gdje bi vješt govornik vrlo lako mogao u svima nama izazvati suze, zbog načina na koji su ljudi ovdje stradavali, a možda i probuditi i potaknuti u nama osjećaje mržnje prema onima koji su u tim strašnim egzekucijama sudjelovali. Međutim, mi smo ovdje danas okupljeni u ime Isusa Krista koji ne samo što nas drugačije uči živjeti, nego nam i zabranjuje mrziti. Štoviše, nagovara nas da molimo za one koji nas progone i koji nam čine zlo“, naglasio je u svojoj homiliji fra Joško Kodžoman, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti i Franjevačkog sjemeništa u Sinju.
Mnoštvo vjernika sudjelovalo je 31. kolovoza u Pleternici na proslavi blagdana Gospe od Suza. Predvoditelj misnoga slavlja zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša u homiliji je istaknuo: „Povod Marijinim suzama su zablude koje su zaslijepile čovječanstvo, naraštaji su priljubljeni isključivo uz ovu zemlju, koja pruža trenutne, časovite utjehe, koje obmanjuju. Zaboravili su da imaju dušu, da postoji vječnost i besmrtnost pa žele uživati u svemu što im pruža lažni zemaljski raj. Na mnogim razinama, od obiteljske do međunarodne, gazi se Isusova zapovijed ljubavi, nepravdama i sebičnošću, podjelama i nasiljem. Među ljudima gospodari sve veća „hladna, lagodna i globalizirana ravnodušnost.“ I novo tisućljeće svjedoči, teškim i krvavim ratovima, progonima i ubijanjima, kako kršćana tako i drugih. Jer je i dalje ljudsko srce nemirno bez Boga, a „iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli“, pojasnio je nadbiskup Kutleša. Nastavio je kako „u svijetu obuzetom brzinom, bukom i neprestanim smetnjama, postaje sve izazovnije pronaći tišinu i duboki duhovni sklad. Upravo stoga se obraćamo Majci Mariji od Suza, koja čuva tajnu Božje prisutnosti u svojem srcu. Marija nas uči da pronađemo snagu u šutnji, gdje možemo bolje razumjeti i iskusiti Božju prisutnost. Ona nas poziva da se oslobodimo zavodljive idolatrije sadašnjeg trenutka, koja nas odvraća od razmišljanja o vječnom i odnosu s Bogom“.
Povodom smrti prof. Ive Livljanića, prvog veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, rodom s otoka Pašmana, koji je preminuo u 86. godini, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je izraze sućuti obitelji Livljanić, djeci Katarini i Domagoju. „Svojim cjelokupnim društvenim angažmanom, diplomatskim i humanističkim djelovanjem, samozatajnim i poniznim nastupom u ophođenju s ljudima, gospodin Livljanić pronio je svijetom časno i na ponos žitelja Zadarske nadbiskupije, ime Grada Zadra i ljubljene domovine Hrvatske za koju je u teško vrijeme progona hrvatskih domoljuba, kao uznik bio spreman i trpjeti. Čovjek blage naravi i snažne ljubavi prema vrijednostima obitelji, vjere i domovine, prema Hrvatskoj i Katoličkoj Crkvi, u trajni domovinski i crkveni spomen ostavio je dragocjena svjedočanstva o svojim osobnim susretima s papom Ivanom Pavlom II., u kojima je taj sveti Papa darovao našu zemlju i narod dragocjenim riječima i konkretnim činima ljubavi, pažnje, pratnje i osobne blizine“, stoji uz ostalo u sažalnici nadbiskupa Zgrablića obitelji Livljanić.
U rodnoj župi Docu Donjem 2. rujna ispraćen je na posljednji počinak svećenik Münchenske nadbiskupije don Ivan Dagelić koji je preminuo u 75. godini života. Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić. Pokojnikov pastoralni rad u Njemačkoj opisao je don Drago Ćurić.
U Župi sv. Vida – Prezid 5. rujna bit će pokopan svećenik Riječke nadbiskupije Ivan Troha koji je preminuo u 78. godini. Služio je kao kapelan u Otočcu, župnik u Cvitoviću, zatim povjerenik za duhovna zvanja Slunjskog dekanata. Upravljao je župama Plešce, Čabar, Prezid i Tršće te tijekom 35 godina, do umirovljenja, župama sv. Hemagora i Fortunata – Gerovo, sv. Leonarda opata – Hrib i svetištem Majke Božje Karmelske na Svetoj gori.
