Tumačenje apostolskog pisma pape Franje "Patris corde"

Prof. Josip Šimunović 

Vjerujem da nam je još u sjećanju Godina sv. Josipa. Papa Franjo proglasio je od 8. prosinca 2020. godine do 8. prosinca 2021. godine Godinu sv. Josipa. Tom prigodom papa Franjo čitavoj Katoličkoj Crkvi upućuje i apostolsko pismo Patriscorde – Očevim srcem. To je apostolsko pismo u prigodi 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Kršćanska tradicija smatrala je sv. Josipa između ostaloga i Pokroviteljem svete Crkve. Papa Pio IX. je svetoga Josipa 8. prosinca 1870. godine proglasio zaštitnikom Katoličke Crkve imajući pri tom jako dobar razlog. Naslov je to koji i u 21. stoljeću ponovno opravdano aktualiziran. Dovoljno se samo prisjetiti što smo 2020. godine proživjeli – kako nam je s pandemijom uzrokovane novootkrivenim respiratornim koronavirusom život, prvo stao na neko vrijeme, a onda i promijenio, čije posljedice osjećamo i dan danas.

Papa Franjo vrlo jasno donosi motivaciju pisanja ovog apostolskog pisma. On sa svakim čovjekom želi podijeliti „neka osobna razmišljanja o ovom izuzetnom liku, koji je vrlo blizak ljudskom stanju svakoga od nas“ (PC 7). Svrha apostolskog pisma Patriscorde je „uvećati ljubav prema ovom velikom svetcu, potaknuti zazivanje njegova zagovora i da se nasljeduju njegove krjeposti i njegov žar“ (PC 8). Sveti svim vjernicima pomažu ići „putem svetosti i savršenstva vlastitoga staleža“ (LG 42). Tako je njihov život konkretan dokaz „da je moguće živjeti evanđelje“ (PC 28).

U svjetlu ovih misli, ukratko ćemo predstaviti poticajno apostolsko pismo Patriscorde – Očevim srcem pape Franje i tako Godinu sv. Josipa koja je trajala u spomenuto vrijeme, proširiti i na 2023. godinu. Također, razmišljat ćemo o sv. Josipu koji itekako zaslužuje biti prisutan u životu Isusovih učenica i učenika. Sv. Josip nam mnogo toga poručuje. Potrebno je samo to otkriti i unijeti u vlastiti vjernički i općeljudski život.

Papa Franjo o svetom Josipu progovara kao o ljubljenom ocu, ocu u nježnosti, ocu u poslušnosti, ocu u prihvaćanju, ocu kreativne odvažnosti, ocu radniku u ocu u sjeni.

1.   Ljubljeni otac – Veličina sv. Josipa je u činjenici da je on bio Marijin zaručnik i Isusov otac, kao takav „stavio se u službu cjelokupnoga djela spasenja“ (…) Sv. Pavao VI. opaža da se Josipovo očinstvo konkretno izrazilo „u tome što je svoj život pretvorio u služenje, žrtvu, za otajstvo utjelovljenja i otkupiteljskog poslanja povezanog s utjelovljenjem; u tome što je upotrijebio svoj zakoniti autoritet, koji mu je pripadao u Svetoj obitelji, kako bi joj dao sebe, svoj život, svoj rad kao potpuni dar; u tome što je svoj ljudski poziv na obiteljsku ljubav pretvorio u nadljudsko predanje samoga sebe, svojega srca i svih sposobnosti, u ljubavi koju je stavio u službu Mesije koji je rastao u njegovu domu“ (PC 9).

Zbog te njegove uloge u povijesti spasenja sv. Josip je otac kojeg je kršćanski narod oduvijek volio, što pokazuju i mnoge crkve njemu u čast, redovi, bratstva i crkvene udruge koje su nadahnute njegovom duhovnošću te razni običaji vezani uz njega. Koje mjesto ima ili može imati sv. Josip u mom životu?

2.   Otac nježnosti  - Josip je gledao kako Isus raste da za danom „u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (Lk 2,52). Kao što je Gospodin učinio s Izraelom, tako ga je on „hodati učio, držeći ga za ruke njegove; bijaše mu k'o otac koji u čeljustima njegovim žvale opušta; nad njega se saginjaše i davaše mu jesti“ (usp. Hoš 11, 3-4). Isus je u Josipu vidio Božju nježnost.

3.   Otac poslušnosti – Slično kao što je Bog učinio s Marijom kad joj je očitovao svoj plan spasenja, tako je i Josipu otkrio svoje naume; a to je učinio preko snova, koji se u Bibliji, kao i kod svih drevnih naroda, drže jednim od načina na koji Bog očituje svoju volju. U svim okolnostima svoga života Josip je izgovorio svoj „fiat“, poput Marije u Navještenju i Isusa u Getsemaniju.

4.   Otac u prihvaćanju – Josip bezuvjetno prihvaća Mariju. Ima povjerenja u anđelove riječi. Josipovo prihvaćanje poziva nas da prihvatimo druge, bez isključivanja, onakve kakvi jesu, njegujući naklonost prema slabima, jer Bog odabire ono što je slabo (1 Kor 1,27), on je „otac sirota, branitelj udovicâ“ (Ps 68.6) i zapovijeda ljubav prema strancu.

5.   Otac kreativne odvažnosti – Ako je prva etapa svakoga istinskog unutarnjeg ozdravljenja prihvaćanje vlastite povijesti, odnosno davanje u nama samima prostora i onomu što nismo birali u svojem životu, dobro je ipak nadodati i drugu važnu karakteristiku: kreativnu odvažnost. Ona se javlja ponajprije kad dođu teškoće. Naime, pred nekom teškoćom možemo zastati i odustati, ili se na neki način angažirati. Katkada su upravo teškoće ono što iz nas izvlači one potencijale za koje nismo znali da ih imamo. Josip je čovjek po kojem se Bog brine za početke povijesti otkupljenja. On je upravo „čudo“ kojim Bog spašava Dijete i njegovu majku. Nebo djeluje imajući povjerenja u kreativnu odvažnost sv. Josipa. Koliko smo mi kreativni u našim izvanrednim životnim situacijama?

6.   Otac radnik - Jedan aspekt koji odlikuje sv. Josipa i koji je istaknut u vrijeme prve socijalne enciklike Rerumnovarum pape Lava XIII., njegov je odnos prema radu. Sv. Josip bio je tesar koji je pošteno radio kako bi osigurao uzdržavanje svoje obitelji. Od njega je Isus naučio koja je vrijednost, dostojanstvo i radost jesti kruh, plod vlastitog rada. U ovom našem vremenu, nužno je s obnovljenom svijesti, razumjeti značenje rada koji daje dostojanstvo i čiji je naš svetac uzorni zaštitnik.

7.   Otac u sjeni – Ocem se ne rađa, ocem se postaje. A ocem se ne postaje samo time što dijete dolazi na svijet nego odgovorno preuzimajući brigu za njega. Svaki put kada netko preuzima odgovornost za život druge osobe, na neki način toj osobi postaje otac. U društvu našega vremena često se čini da su djeca siročad bez oca. Crkva danas također treba očeve. Biti otac znači uvesti dijete u iskustvo života, u stvarnost. Ne sputavati ga, ne zatvoriti ga, ne posjedovati ga, nego ga učiniti slobodnim za odabire, slobodu, odlaske. Možda je zbog toga, uz naziv oca, tradicija pridala Josipu i naslov „prečist“. Čistoća je sloboda od posesivnosti u svim područjima života.

Ukratko smo prošli kroz apostolsko pismo Patriscorde – Očevim srcem. Vjerujem da smo pronašli poticaje za vlastiti život. Nasljedujmo Josipove krjeposti i žar!