60. godišnjica smrti filozofa i svećenika Stjepana Zimmermanna
Marito Mihovil Letica
Počinjemo sjećanjem stanovitoga školarca, kojemu se u lipnju 1939. živo urezao u memoriju jedan susret na Jelačićevu trgu u Zagrebu:
ʺProtrnuo sam: ′Pa to je Zimmermann!′ Bio je to osjećaj i radosti i ponosa što sam ga prepoznao, i prije no što sam si to posvijestio. Sjećam se još danas toga čovjeka lijepe glave, široka čela, finoga lica, kakva sam poslije često promatrao za vrijeme predavanja, uvijek usredotočena na misao, misaonoga i otmjenoga.ʺ
Napisao je to Roko Duda, koji će kasnije uzeti redovničko ime Bonaventura i postati naš zaslužni i poznati bibličar, duhovnik i sveučilišni profesor.
Stjepan Zimmermann u okrilju hrvatske neoskolastičke filozofije zavrjeđuje posebno i istaknuto mjesto, ne samo po dubini filozofskih uvida, sustavnosti pristupa i obuhvatnosti razmatranja nego i po neobično velikoj plodnosti i raznovrsnosti opusa. Iza njega su ostale 23 knjige i oko 250 članaka, osvrta, prikaza, rasprava i drugih tekstova objavljenih u raznim novinama, znanstvenim časopisima i zbornicima. K tome je autor važnih udžbenika iz uvoda u filozofiju, logike, psihologije, teologije... Bio je visoko priznat i u inozemstvu.
Stjepan Zimmermann rođen je 24. prosinca 1884. u Virovitici. Filozofiju i teologiju studirao je u Zagrebu i Beču do 1907. godine, kada je zaređen za svećenika. Na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu postigao je 1910. doktorat, do 1918. predavao je logiku i psihologiju na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, a te je godine i habilitirao ʺza cjelokupnu filozofijuʺ te postao izvanrednim, a ubrzo i redovitim profesorom filozofije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je obnašao dužnost prodekana i zatim dekana. Godine 1921. postao je pravi član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, zahvaljujući izvrsnosti znanstvenoga rada ʺKant i metafizikaʺ.
Zimmermann je bio rektor Kraljevskoga sveučilišta u Zagrebu od 1923. do ′24. godine. Nakon toga mu je ponuđeno mjesto ministra vjerâ i bogoštovlja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali tu dužnost nije prihvatio. U veljači 1946. zabranjeno mu je javno djelovanje zbog potpore uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Zimmermann jest opravdavao i podržavao NDH, ali je umnogome kritizirao ustaški režim. Ostalo je dokumentirano da je, u granicama mogućnosti, spašavao ljude zatočene u zatvorima i logorima. Obespravljen i u svojevrsnome kućnom pritvoru, Zimmermann je umro 13. travnja 1963. u Zagrebu.
Ove godine obilježavamo 60. godišnjicu njegove smrti, a 2024. bit će 140. obljetnica njegova rođenja.
Zimmermannovo je glavno djelo ʺOpća noetikaʺ gdje u povijesnome smislu nastoji prevladati Kantova ograničenja metafizici te dokazati mogućnost istinite spoznaje i metafizike kao znanosti. Valja spomenuti još neka Zimmermannova djela: ʺTemelji filozofijeʺ, ʺFilozofija i religijaʺ, ʺFilozofija životaʺ, ʺKriza kultureʺ.
U izgradnji kršćanskoga humanizma temeljna Zimmermannova misao jest vrijednost osobe u povijesti ili, kako on kaže, ʺnarodne ličnostiʺ, koja ostvaruje svoje pravo na političku zajednicu, odnosno državu. Završavamo Zimmermannovim rečenicama o skolastičkoj metafizici: ʺBog i duša, kako je već sv. Augustin izrekao, jest ono što u prvom redu želi da spoznajno dohvati skolastička metafizika. Time je ova filozofija kao gotov sistem ušla u sferu kršćanske religije.″
