Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak
vlč. Silvio Košćak
Ove nedjelje pred nama je Matejev evanđeoski odlomak koji donosi Isusovu prispodobu o radnicima u vinogradu – priču koja izaziva naše predodžbe o pravednosti i otkriva sveobuhvatnu prirodu Božje ljubavi. Ova nas prispodoba poziva da prihvatimo radikalnu poruku uključivosti koja leži u srcu Kristova evanđelja.
Zamislite vlasnika vinograda koji zapošljava radnike u različito doba dana. Neki rade od zore, dok se drugi pridružuju kasnije, čak i pred sam kraj radnog dana. Kada je došli vrijeme za isplatom plaća radnicima, oni koji su ranije započeli svoj rad očekuju i veću plaću. Ali začudo, vlasnik vinograda svakom radniku plaća isti iznos, bez obzira na radno vrijeme.
Ova prispodoba je duboki odraz sveobuhvatnosti Božje milosti, podsjećajući nas da njegova ljubav nadilazi ljudske predodžbe o zasluženom. Ovdje odjekuju riječi češkog teologa Tomáša Halíka, koji je napisao: Prvo što Bog želi od nas kada nam daje milost da vidimo svoje rane (milost koja je uistinu zahtjevna, a ne jeftina), jest da ih prihvatimo te budemo sposobni reći 'da' čak i ovim stvarnostima naših života, čak i kada još ne razumijemo razlog za naše 'da', čak i kada još uvijek gajimo pitanja na koja nemamo potpuni odgovor: 'Zašto?' i 'Zašto ja?' (Tomáš Halík, Life: A Battlefield of Many Wounds, Church Life Journal). Ova se milost proteže na sve, podjednako obuhvaćajući sveca i grešnika, bez obzira na njihovo podrijetlo ili vrijednost.
Poruka uključivosti utkana je u Isusovo učenje. Prkosio je društvenim normama prigrlivši odbačene i zaboravljene. Papa Franjo podsjetio nas je na kraju Jubileja milosrđa 2016. godine da svjedočimo ovu uključivu ljubav ovim riječima: Evanđelje nas poziva prepoznati u povijesti čovječanstva plan velikog djela uključivosti, koji – u potpunosti poštujući slobodu svake osobe, svake zajednice, svakog naroda – poziva sve da tvore jednu obitelj braće i sestara, u pravdi, solidarnosti i miru, te da budu dio Crkve, koja je tijelo Kristovo. Kako su samo istinite Isusove riječi kojima poziva umorne i iscrpljene da dođu k njemu otpočinuti! Njegove širom raširene ruke na križu pokazuju da nitko nije isključen iz njegove ljubavi i njegova milosrđa, pa ni najveći grešnik: nitko! Svi smo uključeni u njegovu ljubav i njegovo milosrđe! (Papa Franjo, Kateheza na jubilejskoj audijenciji, 12. studenoga 2016.) Ovaj papin poziv na uključivost izaziva nas da vidimo dalje od razlika i priznamo urođeno dostojanstvo svakog ljudskog bića.
U svijetu obilježenom podjelama i isključivanjem, prispodoba o radnicima potiče nas da razmislimo o vlastitim stavovima. Nudimo li svoju ljubav i dobrotu samo onima koji se pridržavaju određenih normi, ili crpimo nadahnuće od vlasnika vinograda, koji nudi bezuvjetnu ljubav svima, bez obzira na njihovo podrijetlo ili prijeđen put? Dok ulazimo u središte te poruke, moramo ispitati svoja srca i tražiti tragove zavisti ili uspoređivanja s drugima, što odražava prvu reakciju radnika iz današnjeg evanđelja. Kada doista shvatimo dubinu Božje ljubavi, oslobodit ćemo se potrebe uspoređivanja s drugima. Kada se oslobodimo uspoređivanja, radovat ćemo se blagoslovima izlivenima na sve, shvaćajući da Božja velikodušnost ne poznaje granice. Ova nas prispodoba podsjeća da Božje kraljevstvo djeluje po drugačijem skupu vrijednosti od naših zemaljskih sustava. To je kraljevstvo koje sve prima za stol, bez obzira u koje vrijeme stignu. Uključivost se ne odnosi samo na toleranciju: radi se o prepoznavanju božanske iskre u svakoj osobi i ophođenju prema njoj s poštovanjem, ljubavlju i jednakošću.
Neka naši životi zrače Kristovom ljubavlju, dopirući do odbačenih, zanemarenih i do onih koji još uvijek kasne u dolasku na gozbu Vječnoga Kralja. Neka u našim srcima odjeknu riječi vlasnika vinograda: Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Svjedočimo svojim djelima i stavovima bezgraničnu i uključivu ljubav našeg Spasitelja, Isusa Krista.
