Sveti Augustin - "učitelj nauka o milosti Božjoj"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
ʺZa sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebiʺ. Tako glasi jedna od poznatijih izreka svetog Augustina. Uz nju i ova: ʺTi si Bog moj, Tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam Te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s Tobom.ʺ
Aurelije Augustin proživio je znatan dio mladosti razapet između ideala i nagona, vjere i krivovjerja. Kao mladić prepustio se u Kartagi nesputanu životu te je išao za brojnim užitcima. Djevojka s kojom je održavao nezakonite veze rodila mu je sina Adeodata. Augustin je bio na glasu kao blistav student, vrlo cijenjen – ali je u duši ipak osjećao nemir. Godine 383., u dobi od 29 godina, prešao je iz rodne Numidije u Rim, a nakon toga je u Milanu preuzeo mjesto učitelja govorništva. Tražeći spoznaju i znanje, ʺgnozuʺ, priklonio se dualističkomu maniheizmu, a osnovne ideje borbe dobra i zla, oslobođene od maniheističkoga krivovjerja, naći će odjeka u njegovim budućim djelima, koja će postati kršćanska i pravovjerna.
Zahvaljujući milanskomu biskupu Ambroziju, kojega također slavimo kao svetca, prihvatio je Augustin kršćanstvo, našavši u Kristovim riječima ispunjenje svojih težnji i smirenje unutarnjih borbi. Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je Augustinova majka Monika ustrajno i svesrdno molila za sinovo obraćenje: činila je to dugih 18 godina ne davši se pokolebati ni nakon nebrojenih neuslišanih molitava.
Augustin se rodio 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji u sjevernoj Africi, koji danas pripada državi Alžiru. Nakon obraćenja zaređen je za svećenika 391. godine, a 395. postao je biskupom Hipona, drugoga po važnosti grada u rimskoj Africi. Njegova biskupska služba trajala je gotovo 35 godina, tijekom kojih je razvio izvanredno plodonosnu djelatnost: piše, propovijeda i raspravlja, iskazujući se gorljivim braniteljem vjere protiv manihejaca, donatista, pelagijanca i drugih koji su doktrinarno zastranili i upali u krivovjerje. Augustin – koji je dobio naslov ʺdoctor gratiaeʺ, u značenju ʺučitelj nauka o milosti Božjojʺ – ne samo da je jedan od najvećih mislilaca u kršćanskoj povijesti nego i uopće, u cjelokupnoj povijesti filozofije. K tome ga smatraju najplodnijim crkvenim ocem: njegova pisana ostavština obuhvaća čak 1030 djela, što uključuje knjige, govore i pisma.
Od brojnih Augustinovih djela osvrnimo se na barem dva, najvažnija. U djelu ″Ispovijesti″ nalazimo dubok, intimistički i višeaspektan uvid u Augustinov životni put i religiozni razvoj. ″Ispovijesti″ su, prema dvoznačnosti izvornoga latinskog naslova ″Confessiones″, priznanje osobnih grijeha i ujedno pohvale milosrdnomu Bogu. U drugome kapitalnom djelu, ″O državi Božjoj″, izvorno ″De civitate Dei″, Augustin izlaže kršćansku apologetiku, obranu kršćanstva, a u isti je mah riječ o najizvrsnijoj filozofiji povijesti i teologiji povijesti.
Sveti Aurelije Augustin umro je 28. kolovoza 430. u Hiponu, kad su Vandali već tri mjeseca opsjedali njegov biskupski grad. Nakon pada Hipona, Augustinovo tijelo preneseno je na Sardiniju, a 722. premješteno u Paviju gdje se i danas nahodi u bazilici San Pietro in Ciel dʹOro.
Spomendan svetog Augustina je 28. kolovoza.
