Hodočasnici - prvi turisti. Povezanost Crkve s turizmom
Marito Mihovil Letica
Kako se zahuktava turistička sezona, sve više do nas dopiru vijesti posredovane riječima i slikama koje svjedoče o razuzdanome ponašanju turista, ponajprije mladih, u hrvatskim turističkim odredištima kao što su Split, Dubrovnik, Zadar, Zrće na Pagu i drugima. Kao da ih je obuzelo ònō dionizijsko u čovjeku: iracionalno i instinktivno, ludičko i orgijastičko – sve što se suprotstavlja apolonskoj dobroj mjeri, suzdržanosti i redu. S time bi se zasigurno složio Friedrich Nietzsche, nihilistički filozof koji je zamjerao Sokratu da je svojim etičkim intelektualizmom i askezom zatomio u čovjeku razuzdani dionizijski element.
Nasuprot tomu, povijesna svjedočanstva kazuju nam da su stanoviti začetci i predoblici turizma znatno više povezani s askezom i mjerom nego s hedonizmom i preobiljem. Prvi masovni putnici s predturističkim obilježjima bijahu hodočasnici. Još se u drevnoj egipatskoj civilizaciji odlazilo na sveta mjesta iskazivati slavu bogovima i faraonima. Već su se tada predturistički elementi pojavljivali u organiziranome putovanju, boravku s noćenjem, ugostiteljskoj usluzi. Istodobno sa staroegipatskom kulturom razvijala se u Maloj Aziji i otocima grčkog arhipelaga kretsko-mikenska uljudba sa središtima u Knososu (na Kreti) i Mikeni.
Valja reći da su hodočašćenja prema svetomu i božanskomu na osobit način u kasnijim stoljećima postala uobičajena u trima monoteističkim religijama: židovstvu, kršćanstvu i islamu. Hodočašćenje je nešto iskonski ljudsko, čovjekovo konstitutivno obilježje, svojevrsna antropološka konstanta i značajka.
Nama su posebno važna kršćanska hodočašća, i to hrvatskih katoličkih vjernika. Hrvati su u srednjemu i novome vijeku putovali najviše u Italiju: u Loreto, Rim i Assisi. Ne bi smjelo ostati prešućeno da hodočasnika koji je ʺmožda iz Hrvatskeʺ (ʺforse di Croaziaʺ) spominje Dante Alighieri u ʺBožanstvenoj komedijiʺ.
Kada je riječ o odnosu turizma i Crkve, treba citirati rečenice svetoga pape Ivana Pavla II., što ih je izrekao 1980. za vatikanske dnevne novine ʺL′Osservatore Romanoʺ: ʺCrkva ima šansu u turizmu jer radosna Kristova poruka tu nalazi nove putove, gdje bi inače teško došla. Čovjekov odmor nije put u prazninu, nego put da se praznina ispuni.ʺ
I papa je Franjo u više navrata govorio o turizmu, o njegovim pozitivnim i negativnim stranama. Prije godinu dana, 28. lipnja 2022., Papa je poslao videoporuku sudionicima prvoga Svjetskoga turističkog susreta mladih u talijanskome Sorrentu. Uz ostalo je rekao kako zna da vrijeme ljetnih praznika neki mladi iskoriste za volontiranje, neki za posao kako bi pomogli vlastitoj obitelji ili sebe uzdržavali tijekom studija, a neki pronalaze dane tišine i molitve da bi bili s Bogom i primili njegovo svjetlo na svojemu putu. ʺU svakom slučaju, ohrabrujem vas na dobro i odgovorno korištenje vremena koje imate na raspolaganju. Tako se raste i priprema za preuzimanje najizazovnijih zadaćaʺ, rekao je tom prigodom papa Franjo te zaključio željom da mladi budu prenositelji poruke nade i preporoda za budućnost.
Poštovani slušatelji, za sedam dana bit će riječi o zapisima njemačkih hodočasnika koji su u 15. i 16. stoljeću na putu prema Svetoj zemlji posjećivali hrvatske gradove na jadranskoj obali te o tada sastavljenome prvome hrvatsko-njemačkom turističkom rječniku.
