Iskustvo teologije kao važne i aktualne: Osvrt na nadolazeće Mediteranske teološke susrete
Poštovani p. Stanko Perica, sljedeći tjedan, od 16. do 22. srpnja, u Lovranu se održavaju drugi Mediteranski teološki susreti koje organizira Riječka nadbiskupija. Kako teku pripreme za ovaj događaj koji je u par godina praktički prerastao u teološki događaj godine u Hrvatskoj?
Pripreme su završene, interes za sudjelovanje je vrlo velik, prijavio se veći broj studenata nego što ih je moguće primiti. Odjek je prilično velik u čitavoj regiji, ne samo u zemljama bivše države, već studenti dolaze iz teoloških učilišta u Italiji i Austriji, pa i iz zapadnoeuropskih zemalja. Dobro je da u Hrvatskoj postoje ovakvi događaji i da smo u stanju privući najeminentnije teološke stručnjake a, s druge strane, dobro je da se teologija može izučavati i stvarati i van akademskih institucija, što naglašava aspekte inkarnacije i inkulturacije koji su za tu disciplinu ključni. Znamo da je zadnjih desetljeća teologija u svojevrsnoj krizi. Mnogi popularni autori joj niječu znanstvenost i akademsku relevantnost, prokazujući kako se teologijom svašta može opravdati, od antisemitizma i mizoginije, do nacionalizma i agresorskog rata. Za mnoge je teologija tek sustav koji opravdava crkvene odredbe i zabrane, nešto kao prilagođenih hebrejskih 613 micvot. No, i pravo je npr. stoljećima smatrano tek sustavom za obranu stečenih privilegija, pa ga danas ne odbacujemo, te se nadahnjujemo izvorima koje nalazimo u rimskom pravu. Možda smo u našim krajevima posljednjih desetljeća navikli na teologiju u obliku kulturne apologetike, jednu defenzivnu i zatvorenu teologiju. I među mladima ima onih koji kroz studij teologije žele pronaći sigurnost i obranu od izazova koje svijet nameće, zaboravljajući onu Isusovu da nije "došao donijeti mir nego mač". Zato bi teologija trebala biti sila za dobro, promišljanje koje relativizira kumire našeg doba, koje nas oslobađa učmalosti i ravnodušnosti, omogućujući nam da jasnije vidimo "načelo i temelj", odnosno cilj našeg života. Takva je teologija koja se redovito promišlja na MTS-u.
U Italiji i širom Europe pratili su se Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019. i 2021.) te Mediteranski teološki susreti (2022.). Osim svjetski poznatih imena teologinja i teologa, prošle godine sudjelovao je i glavni tajnik Sinode kardinal Mario Grech. Jesu li ovi susreti također postali određena vrsta sinodskog hoda i "širenja prostora šatora" Crkve?
Dokument Instrumentum Laboris, koji je prošlog mjeseca izdala Biskupska sinoda i koji bi trebao poslužiti kao polazna točka za zasjedanje Sinode o Crkvi u listopadu, govori o metodi razgovora koji treba primjenjivati u razlučivanju. Taj razgovor nije samo razmjena ideja ili prijenos informacija, već jedna dinamika koja omogućuje sudionicima da se približe jedni drugima, odnosno da zajednički slušaju i kroz razgovor rastu. MTS pružaju upravo tu mogućnost, jer se ne sastoje samo od predavanja, već i od radionica na kojima studenti intenzivnije sudjeluju, ali i neformalnog vremena za upoznavanje, druženje i diskusiju, te šutnju i kontemplaciju u lijepoj prirodi. Nedavno je Isusovačka konferencija Kanade i SAD-a na svom podcastu objavila razgovor s teologinjom Annom Rowlands koja je intenzivno sudjelovala u svim dosadašnjim fazama Sinode. Podijelila je iskustvo kako je način razgovora koji se na Sinodi prakticira, a koji sadrži faze govora, slušanja i tišine, bio veliko otkriće za većinu sudionika. Mnogi su, veli ona, došli s idejom da je jedino potrebno jasno izreći svoj stav i protuargumente suprotnim stavovima, ali ih je način razgovora koji Sinoda prakticira razoružao. Potrebno je da taj način govora, koji vraća temeljnu ulogu Božjeg naroda u Crkvi, o čemu je i kardinal Grech govorio na lanjskim MTS, što više prakticiramo.
Poznati teolog Tomaš Halik je, komentirajući ovu vrstu susreta na kojem je i sam sudjelovao, u svom osvrtu za Vatican News na talijanskom jeziku 2021. rekao da je "izvrsno okupljati mlade kršćane otvorenog uma, dajući im poticaje za raspravu i mjesto za druženje". Što studentice i studenti teologije iz pravoslavne, protestanske i katoličke zajednice mogu doživjeti na ovim susretima? Kakvi su njihovi dosadašnji dojmovi?
Poznajući povijest odnosa ovih zajednica, velika je stvar što ih se uspjelo okupiti i potaknuti na otvoreni dijalog. Ekumenizam se danas često svodi na formalizam ili tek na nekakav simulakrum. Rijetke su prilike za susret, za otvoreni razgovor, jer osjećamo kao da smo to sve već pokušali i nije se ništa značajnoga postiglo. MTS facilitiraju ekumenizam na osobnoj razini, a taj je ključ svakog zajedništva. Funkcionira tako sa svakim strancem: tek kada ga upoznam tada sam sposoban graditi zajedničku budućnost s njim. Dok je on samo apstraktna pojava, skup ideja koje imam o njemu, mogu ga načelno prihvaćati ali me se on ne tiče, ne obogaćuje me. Bez susreta smo fokusirani na dogmatski ekumenizam, no druge vrste ekumenizma se pokazuju plodnijima. Papa Franjo je tijekom posjeta Bugarskoj 2019. govorio o ekumenizmu krvi koji žive kršćanski mučenici, ekumenizmu siromašnih koji se živi u zajedničkom služenju zanemarenima, ekumenizmu misije kada se traže modeli evangelizacije prikladni kontekstu i ekumenizmu primjera kada kao kršćani učimo druge umjetnosti suživota. Ta umjetnost suživota mi se čini temeljnom vještinom koju moramo razviti, jer o njoj ovisi postizanje mira i solidarnosti. Solidarnost je pak osnovni preduvjet za prevladavanje ekonomske nejednakosti i klimatske krize, koje nam danas prijete uništenjem naše civilizacije. Zato je temeljni dojam sudionika MTS-a redovito začuđenost nad time kako ih je to vrijeme obogatilo i kako su vrijedno uložili taj ljetni tjedan.
Što je Vas osobno potaklo na zanimanje za teologiju? Kako teologija može biti aktualnija danas i kakva teologija može privući više mladih da je studiraju?
U intenzivnom radu s izbjeglicama i migrantima kroz posljednje tri godine imam konkretno iskustvo važnosti i aktualnosti teološke perspektive. Ona donosi jedan novi narativ, koji nije određen tek politološkom, sociološkom, demografskom, sigurnosnom ili ekonomskom optikom, već vrijednostima čovještva, pravde, solidarnosti i dijaloga. I to ne ostaje na razini proklamacija, već brojne kršćane potiče da se angažiraju glede ovog pitanja. Katolička Crkva je danas jedna od globalno najzauzetijih institucija koje pomažu migrantima i izbjeglicama, s tisućama različitih projekata. Evangelička Crkva je npr. prije nekoliko godina prikupila sredstva za kupnju broda koji spašava migrante na Sredozemnom moru. Grčka Pravoslavna Crkva igra ključnu ulogu u prihvatu i integraciji migranata u toj zemlji. Sve su to primjeri u kojima se teološka definicija čovjeka kao "imago Dei" pokazuje ključnom referencom koja omogućuje humani i djelotvorni pristup migrantima. Postoje i brojna druga područja na kojima teologiju valja afirmirati i aktualizirati i to će sigurno podići interes za nju. Ovakav pristup nije jeftin jer nas dovodi u konflikt sa strukturama grijeha, odnosno sa sustavima koji su legitimizirali nepravdu ili parcijalnu pravdu. Podrazumijeva i širinu znanja i interesa, upornost i sposobnost suradnje. Osim toga, zahtijeva konstantno samosvladavanje, ograničenje vlastitih prerogativa i ugode, kako bismo zadržali otvorene oči za potrebe drugoga, kao i za Boga. U sekulariziranom društvu je potreba za teologijom puno veća nego u društvu koje se proklamativno identificira s religijom, ali je ujedno puno zahtjevnije biti teologom. U tome vidim draž teologije danas.
Ove će godine na poziv riječkog nadbiskupa jedan od predavača biti i dominikanski teolog Timothy Radcliffe. I on je potom iz vatikanskog glavnog tajništva Sinode, kao i ranije Halik u Prag, pozvan da u listopadu ove godine predvodi pripremu za sinodsku skupštinu cijele Crkve. Osim toga, vaš subrat isusovac James Martin, ove će godine u Lovranu govoriti o temi „Isus poseže prema marginama: što vidimo u evanđeljima?“. I njega je papa Franjo nedavno imenovao članom Sinode o sinodalnosti. Je li to "slučajnost"? Kakav je Vaš komentar da papa Franjo predavače iz Dubrovnika i Lovrana poziva za članove Sinode?
To je pokazatelj kvalitete i aktualnosti programa koji MTS pružaju. Znamo kako je na sekularnim područjima teško u malu zemlju privući vrhunske goste: investitore, znanstvenike, sportaše i sl. Na teološkom području to ipak uspijevamo i to je s jedne strane pokazatelj otvorenosti i dobronamjernosti naših gostiju, a s druge pokazatelj Crkve koja je pozitivno odgovorila na Papin poziv da ode na margine. Drago mi je zato posebno zbog studenata koji imaju priliku kroz tjedan dana družiti se s osobama o kojima na studiju uče, čije su knjige referentne točke suvremene teologije, čije su ideje generatori teološkog napretka. Ponekad će studentima neke od tih ideja biti teže prihvatljive, provokativne i nedovoljno jasne, no i time se teološki um stimulira i obogaćuje. Naš je kontekst pak strancima posebno zanimljiv jer predstavlja susret svjetova i civilizacija. Premda često ne umijemo živjeti tu različitost, ipak smo po prirodi njome obogaćeni. U budućnosti i Zapad očekuje veća socijalna diversifikacija i pri tome mogu puno učiti iz naših pogodaka i promašaja. Jedan pak od promašaja vrha Crkve, kako navodi papa Franjo u nedavnom pismu novom prefektu Dikasterija za nauk vjere kardinalu Fernándezu, bilo je proganjanje mogućih doktrinarnih pogrešaka umjesto promicanja teološkog znanja. Na tom promašaju valja čitavoj Crkvi još mnogo učiti.
Ovoga puta sudionici MTS-a će posjetiti tranzitni punkt za migrante u Rijeci gdje ćete ih kao ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za Jugoistočnu Europu zajedno s volonterima upoznati s vašim radom. Za teologiju je ključno da stvarnost života uvijek bude njezino polazište. Smatrate li da su teolozi toga svjesni?
Papa Franjo veli da nam ne treba "uredska teologija" već "teologija koja sluša egzistencijalne periferije". Mislim da je taj migrantski punkt dobar primjer ploda takve teologije. Rezultat je zajedništva građana Rijeke, Caritasa Nadbiskupije, JRS-a i drugih organizacija, te zorno pokazuje snagu i aktualnost teoloških vrijednosti. Nije bilo moguće ignorirati ljude u potrebi, a pomažući njima obogatili smo i sami sebe novim poznanstvima, partnerstvima i iskustvima. Mislim da svatko tko je u svom životu djelovao potaknut molitvom i odnosom s Bogom ima iskustvo da je teologija nije nešto suhoparno i odvojeno od života već, nasuprot, nešto životvorno i motivirajuće. Neki konstatiraju da je teologija upala u krizu u trenutku kada se stvaranje teologije odvojilo od svetosti života, kad veliki teolozi više nisu bili sveci. Svakako da za teološku relevantnost preduvjet ne mora biti kanonizacija, ali jednako tako svaka misao o Bogu koja nas ne približava čovjeku nije dosljedno teološka.
Što biste željeli promijeniti općenito u našem pristupu prema migrantima? Kako da Crkva i društvo budu obazriviji i kako da pokažemo bratsko i sestrinsko lice prema migrantima?
U Hrvatskoj smo kao Crkva i društvo poprilično manje senzibilizirani za potrebe migranata nego u drugim mediteranskim zemljama. Npr. unatoč upornim nastojanjima, još uvijek nismo uspjeli postići sporazum s državom prema kojem bi kao Crkva, odnosno pojedinci i župne zajednice, mogli sponzorirati dolazak određenog broja ljudi u potrebi, a što je u ostatku Mediterana odavno slučaj. Fasciniran sam svaki put kad posjetim socijalne projekte u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj ili Portugalu. Ondje je Crkva zaista iskoristila svoje potencijale, društveni utjecaj, široku rasprostranjenost i umreženost. Značajan broj vjernika je involviran u crkvene projekte i to vidi kao važan dio svog kršćanskog identiteta. Ljudi u potrebi se po prirodi stvari obraćaju Crkvi, a oni koji su u stanju pomoć pružiti traže preko Crkve način da se angažiraju. Kod nas zamjećujem manje te energije, životnog optimizma i posvećenosti drugima. I ovdje je Crkva je graditeljica identiteta društva, pa je šteta da u trenutku kada svi tradicionalni identiteti ulaze u krizu, Papin glas ima puno manji odjek od populističkih i kataklizmičkih glasova.
Papa Franjo je u ljeto 2019. godine, upravo kada je započela prva Ljetna škola teologije, bio u Napulju na konferenciji o teologiji u kontekstu Mediterana. Tamo je održao osobito značajan govor o teologiji. Ove godine je izrazio želju poći u Marseille, na događaj u rujnu, također vezan za Mediteran. Zašto je Mediteran toliko važan za teologiju?
Mediteran je povijesno gledajući mjesto plodnosti, različitosti i dijaloga. On je koljevka zapadne civilizacije, kao i globalno najznačajnijih religija, jer je na njegovim obalama rođeno i stasalo kršćanstvo, kao i judaizam i islam. Danas je pak njegovo more groblje migranata i ambis koji razdvaja svjetove. Suočava se s velikim izazovima: ekonomska nejednakost, konflikti, migracije, ekološka kriza, itd. Dakle, mjesto bremenito značenjima koje nam pomaže shvatiti tko smo, zašto je tome tako, i što možemo biti. Zato je Mediteran važno teološki promišljati i iz tog promišljanja iznalaziti nove poticaje za zajedništvo, solidarnost, obnovljenu humanost. Teološko promišljanje o Mediteranu je ekvivalent ispita savjesti u molitvi: praksa koju ne smiješ propustiti ako ne želiš uvijek ponavljati iste greške. Mediteranska teologija je zapravo kontekstualna teologija koja si postavlja pitanja važna za taj kontekst. Tu neće biti toliko važna spekulativna pitanja, već ona konkretna, npr. kako graditi dijalog s drugim religijama, kako kršćanski postupati u visoko korumpiranom društvu, kako nas vjera potiče na brigu za zajednički dom, itd. Teologija ne smije izgubiti aspekt spekulacije jer je bez njega osiromašena, ali kontekstualnost je važnija od spekulacije. To je ujedno povratak izvorima teologije. Naime, prvu kršćansku teologiju nalazimo u evanđeljima, u kojima evanđelisti Isusove riječi prilagođuju potrebama zajednica kojima pišu, te kod sv. Pavla koji teološki rješava pitanja koja se postavljanju u mjestima koje je pohodio.
Izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost, zajedno s Riječkom nadbiskupijom i Dubrovačkom biskupijom, uskoro objavljuje zbornik radova „Teologija u dijalogu“. Možete li nam reći o čemu je točno riječ? Kada bismo i gdje mogli doći do te knjige zanimljivog naslova?
Riječ je o Zborniku radova Ljetnih škola teologije u Dubrovniku 2019. i 2021., te Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci 2022. Ondje su sabrani tekstovi svih predavanja koja su tim prigodama održana, te su uređeni i prevedeni na hrvatski jezik. Zbornik će biti izdan neposredno pred početak ovogodišnjih MTS, a moći će se nabaviti kroz uobičajene distribucijske kanale Kršćanske sadašnjosti, odnosno u njihovim i svim ostalim boljim knjižarama. Javno predstavljanje zbornika će biti 21.7. u 20h u Domu pastoralnih susreta u Lovranu.
Do sada su samo muškarci imali pravo glasa na Biskupskim sinodama. To će se prvi put u povijesti Crkve promijeniti na predstojećoj svjetskoj Sinodi na temu sinodalnosti. Od 380 sudionika 56 će biti žene. Kako Vi vidite budućnost Sinode, odnosno - da se poslužimo riječima pape Franje - kakvu Crkvu sanjate?
Glede snova, ostao mi je usječen onaj s početka Franjinog pontifikata, o siromašnoj Crkvi za siromašne. Takva bi Crkva relativizirala, odnosno stavila u pravi okvir, mnoštvo pitanja s kojima se danas susrećemo, kao što je uporaba moći, položaj žena, upravljanje financijama, podrška migrantima i sl. Siromašna Crkva za siromašne bi bila usmjerena prvenstveno na one nebitne, drugotne, marginalizirane, i iskazivala bi im milosrđe u duši i tijelu. Bila bi ponizna pred siromasima i tako obnovila svoje nasljedovanje Krista. Mi redovnici koji živimo zavjet siromaštva znamo koliko je on oslobađajuć i kako nam daje drukčiju perspektivu života. Fokus Crkve na siromaštvo mijenja njenu polaznu točku, tako da više ne nastoji osigurati svoju poziciju u društvu, već želi omogućiti svima da imaju čvrstu polaznu točku, duhovnu i materijalnu. Isusovački general Pedro Arrupe je bio prvi koji je u tom smislu uporabio izraz "preferencijalna opcija za siromašne", koji je kasnije ušao i u nauk Crkve. Gledajući iz perspektive te preferencije, sigurno bismo drukčije procijenili jesu li nam potrebne žene, migranti i manjine u vodstvu Crkve, a na isti način bi bilo zanimljivo promisliti npr. koji nam je stil pastorala potreban, kako nam župe trebaju biti organizirane, je li svrsishodan aktualan način podjele sakramenata, itd. Danas smo spram siromaha još uvijek fokusirani na karitativni pristup, a ne na zahtijevanje pravde i izgradnju one polazne točke koja bi im morala biti osigurana. Zato mi je jako inspirativan isusovački postkoncilski moto "služenje vjere i promicanje pravde", kojim se te dvije stvarnosti postavljaju kao neodvojive i temeljne za naše djelovanje. Nadam se da će nas Sinoda potaknuti da ih još bolje vršimo.
(Vatican News - am)
