Miroslav Furić: "Traganje za istinom"
Marito Mihovil Letica
Isus Krist je, kako čitamo u 18. poglavlju ʺEvanđelja po Ivanuʺ, izrekao ove riječi: ʺ′Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.′ Reče mu Pilat: ′Što je istina?′ʺ (Iv 18,37-38). To Pilatovo pitanje ʺŠto je istina?ʺ ili, izrečeno na njegovu materinskome latinskom, ʺQuid est veritas?ʺ, bilo je i ostalo jedno od najtežih pitanja u filozofiji, a time i znanosti. Ali to Pilatovo pitanje ʺŠto je istina?ʺ nije bilo usmjereno na određenje istine, njezinu definiciju, nego donekle rezignirano i skeptički znači ʺTko uopće može reći što je istina i tko može dati njezine kriterije…?ʺ Tri stoljeća nakon toga približio se sveti Augustin Isusovu smislu Istine kada je rekao ʺBog je Istinaʺ ili ʺDeus veritas estʺ.
Početkom 2023. objelodanjena je knjiga naslovljena ʺTraganje za Istinomʺ (gdje je riječ ʺIstinaʺ napisana velikim početnim slovom). Nakladnik je ʺIzvoriʺ, a autor prof. dr. Miroslav Furić, hrvatski fizičar svjetskoga ugleda. Od 1965. do 1980. bio je zaposlen na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a od 1980. do 2012. bio je profesor na zagrebačkome Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, nakon čega je profesor emeritus. Dulje je vrijeme boravio u uglednim svjetskim znanstvenim institucijama: Sveučilište Južne Kalifornije u Los Angelesu, Rice University u Houstonu, CERN u Ženevi i drugima. Profesor Furić jedan je od prvih hrvatskih znanstvenika koji su zagovarali i provodili našu suradnju s CERN-om na istraživanju elementarnih čestica. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja.
Govoreći o teologiji i teologijama autor napominje kako je danas malo poznato da su teološka razmatranja u temelju razvoja sveučilištâ. Nadalje kaže da je za kršćanskoga teologa Biblija analogna prirodoslovlju, a to je misao koju je iznio John C. Polkinghorne, britanski teorijski fizičar te anglikanski svećenik i teolog, u knjizi ʺVjera u Boga u doba znanostiʺ. Profesor Furić nadalje objašnjava:
ʺNo dok se prirodoslovni eksperimenti mogu ponavljati i na temelju toga znanja nadograđivati, u kršćanskoj teologiji postoji samo jedan suštinski izvor. To su zapisi četvorice evanđelista: Mateja, Marka, Luke i Ivana, o životu i smrti Isusa Krista. Toj srži kršćanstva su pridodane i poslanice. I prije kršćanskih teologa postojala su razmišljanja o Bogu intelektualnih divova, na primjer antičke filozofije. Među njima su posebno ugledni Platon i Aristotel. Aristotelova teološka razmišljanja imala su utjecaja na teologe sve tri abrahamske vjere.ʺ
Knjiga ima nešto manje od 230 stranica i sastoji se od 13 poglavlja, u kojima je riječ o razotkrivanju nametnutih zabluda; o materijalnome svijetu, spoznaji i njezinim granicama; o glavnim svjetskim religijama; o planetu Zemlji i našoj civilizaciji; o prapovijesti civilizacije i misterijima; o etici i moralnosti; o medijskim manipulacijama i njihovu prikrivanju te o drugim područjima i temama.
Pisana iz pera uglednoga znanstvenika i ujedno uvjerenoga vjernika – koji plodonosno razmatra mogućnosti harmoničnoga odnosa vjere i znanosti – ova je knjiga vrijedan doprinos traganju za istinom o Bogu, čovjeku i svijetu.
