Treća korizmena nedjelja (godina A). Razmišljanje vlč. Marka Vukovića

vlč. Marko Vuković

Sestre i braćo, dragi prijatelji!

Svratio bih danas našu pozornost na Isusovu žeđ i Isusovu glad koje se spominju u današnjem evanđelju. U svojoj gladi i žeđi mi mislimo samo kako ih utažiti, mislimo na sebe i opstanak i ugodu svoga tijela. U tome trenutku naša je najveća i jedina želja hrana i piće. Isus u trenutku svoje gladi i velike žeđi (bilo je podne u polupustinji) pokazuje koliko je u njemu veća jedna druga glad i jedna druga žeđ.

Koja je to žed i kakva je to glad? U razgovoru sa Samarijankom govori opisuje svoju žeđ. Traži od nje piti, ali odmah iza njene prve rečenice zaboravlja svoju žeđ i nudi njoj piti. Isusova žeđ je žeđ za utaživanjem naše žeđi zauvijek. Koja je to ta naša neutaživa vječna žeđ? Sv. Augustin nakon cjeloživotnog utaživanja te žeđi na raznorazne nedjelotvorne načine u grijehu, zaključuje i opisuje tu žeđ: 'Za sebe si nas, Bože, stvorio i nemirno je naše srce dok se u tebi ne smiri!'.

To je i žeđ i nemir kojeg svaki čovjek utažuje i umiruje različitim vodama: stvarima, čašću, vlašću, priznanjem, imanjem, nizom muževa/žena... i tako zaglušuje glas koji viče za Bogom i Njegovim mirom. I ona je tražila i utaživala u svojem grijehu. Isus žeđa za utaživanjem te njene žeđi, za rađanjem vjere u njoj, za pokretanjem potrage za njim, darivanjem Boga – života i slobode.

Isusova glad na tom je istom tragu. Žena odlazi, on ostaje gladan, ali odbija hranu i priča apostolima o gladi koju oni ne poznaju i koja je vršenje Očeve volje. Je li moguće da Bog za njom gladuje?? Da potpuno zaboravlja na hranu, da toliko čezne za mnom, za njom, za tobom, za mojim oslobođenjem i utaživanjem moje vječne gladi i žeđi, za mojim povratkom da potpuno gubi sebe. Čeznutljivo čeka dok se ne vratim, dok se ona ne vrati.

Čežnja koja je u učenicima izazvala čuđenje, možda i sablazan. Prečesto se za ženom čezne samo na jedan način i samo s jednim ciljem, a ta je spoznaja duboko nastanjena u njima. Oni ne mogu razumjeti da se netko može potpuno zaboraviti, oplijeniti se od svoga božanstva, utjeloviti, podnositi težinu i muku, umrijeti i uskrsnuti samo iz jednog razloga: 'Da život imaju, u izobilju da ga imaju!'. Napasnik, i oni koji su njegovi, čeznu da iscrpe, iskoriste, isprazne, usmrte i pojedu. Bog se daje pojesti da bismo mi živjeli!

Takva čežnja i ta hrana u tom su trenutku učenicima nepoznati, ali on će ih pomalo pozivati upravo na takvu glad i takvu čežnju koje će se na kraju utažiti tek u mučeništvu. I nama danas jako puno govori o sebi, i sam razbija naše unakažene, sebične i monstruozne slike o Bogu. Pokazuje svoje srce, svoju dušu i svoje najintimnije čežnje za mnom. Uvodi me u istinu o sebi, ali i o meni i mom životu. Pokazuje mi moja priležništva, s ljudima i grijehom, muževe kojima se predajem, a da mi nisu muževi. Muževi kojima otvaram svoje tijelo i svoju dušu i bježim od svoje čežnje za Bogom. Ne dopušta mi da izmigoljim i izbjegnem suočavanje s njima i prazninom koju ostavljaju, žeđu koju ne utažuju. Stavlja me u istinu kako bih ih prozreo i svojevoljno odbacio, a onda Njega prigrlio i živio!

To je moj Bog, Bog kojeg mi u Pismima objavljuje Isus, njegov jedinorođeni Sin koji poznaje Oca i objavljuje Njega i Njegovu volju. Takvoga mi ga prenosi Crkva sagrađena na Petru. To je moj Bog, a je li i tvoj?