Sveti Franjo Ksaverski, jedan od najvećih kršćanskih misionara

Marito Mihovil Letica - Zagreb

ʺTako je veliko mnoštvo koje se okreće vjeri u ovoj zemlji po kojoj lutam, da su mi ruke često iscrpljene od krštenja, a ostao sam i bez glasa od čestoga izgovaranja ′Vjerovanja′ i zapovijediʺ, napisao je Franjo Ksaverski svojemu poglavaru, prijatelju i isusovačkomu subratu Ignaciju Lojolskom, javljajući mu da je u jednoj indijskoj pokrajini krstio u mjesec dana više od 10 000 ljudi. Svetoga Franju Ksaverskoga držimo jednim od najvećih kršćanskih misionara, štoviše najvećim nakon svetoga Pavla apostola. Smatra se da je sâm Franjo pridobio za kršćansku vjeru i krstio više od 30 000 osoba.

Franjo je rođen 7. travnja 1506. u obiteljskome dvorcu smještenom u kraljevini Navarri na sjeveru današnje Španjolske. Bio je po narodnosti Bask. Dobivši osnovnu naobrazbu u rodnome kraju, zaputio se studirati u Pariz.

Nakon četiri godine studija na Sorboni, stekao je 1529. akademski stupanj doktora. Za vrijeme studija upoznao je sunarodnjaka Ignacija Lojolskoga, s kojim će godinama nakon toga utemeljiti Družbu Isusovu, odnosno Isusovački red. Znajući za Franjinu želju da se vrati u domovinu i tamo skrasi na cijenjenu položaju s visokim prihodima, Ignacije mu je često ponavljao Isusove riječi iz 8. poglavlja ʺEvanđelja po Markuʺ: ʺTa što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?ʺ (Mk 8,37).

I tako se mladi doktor filozofije, potaknut Ignacijevim riječima i primjerom, k tome potresen majčinom i sestrinom smrću, predomislio i preusmjerio svoj život, posvetivši ga Kristu Gospodinu. Slijedeći Ignacija, zavjetovao se na siromaštvo i čistoću te obavio velike duhovne vježbe. Zajedno s Ignacijem i još petoricom studenata, bio je godine 1534. jedan od utemeljitelja Družbe Isusove u maloj kapeli na Montmartreu u Parizu. Nakon toga je otišao s Ignacijem u Rim, a za svećenika je Franjo Ksaverski zaređen 1537. u Veneciji.

Određen da bude prvi misionar novouspostavljenoga Isusovačkog reda, otputovao je 1541. u portugalsku Indiju. Bio je izabran za papinskoga legata te je s tim poslanjem djelovao u Goji i jugozapadnoj Indiji, u Malaji i na Molučkim otocima te na Cejlonu. Godine 1549. otputovao je u Japan, gdje je osnovao prve kršćanske zajednice i tamošnju Crkvu. Vratio se 1552. u Goju. Ignacije Lojolski pismom ga je postavio za provincijala ʺIndije i daljih zemaljaʺ. Franjo se namjeravao domoći Kine. No razbolio se na plućima i preminuo 3. prosinca 1552. na otoku Sančian, 15 kilometara od južne kineske obale, u očekivanju broda koji bi ga dovezao do goleme zemlje Kine.

Zanimljivo je napomenuti da među nekoliko knjiga što ih je Franjo Ksaverski ponio na Daleki istok bijaše i knjiga Marka Marulića ʺDe institutione bene vivendi per exempla sanctorumʺ, a riječ je nabožno-poučnoj knjizi s primjerima iz života svetaca.

Papa Grgur XV. proglasio je Franju Ksaverskoga 1622. svetcem. Njegovo neraspadnuto tijelo danas počiva u bazilici Djeteta Isusa u indijskoj Goji, a ruka mu je pohranjena u crkvi Il Gesù u Rimu.

K tome treba reći da nekoliko katoličkih župa u Hrvatskoj ima za titulara svetoga Franju Ksaverskoga. A dio Zagreba, nastao oko kapele i negdanjega poznatog prošteništa svetoga Franje Ksaverskoga, nosi naziv Ksaver.

Svetčev je spomendan 3. prosinca.