Razmišljanje o liturgijskim čitanjima 28. nedjelje kroz godinu - godina C
p. Luka Ilić SJ
Draga braćo i sestre, u središtu današnjih čitanja nalazi se jedna od ključnih stvari našega kršćanskog života, odnosno stav koji ne samo da je potreban već i nužan za naš život. Riječ je naravno o zahvalnosti.
U prvome čitanju (usp. 2 Kr 5, 14-17) susrećemo se s Naamanom Sircem, uglednim čovjekom te vrsnim vojskovođom i ratnikom, koji je trpio od gube. No nakon što se na riječ proroka Elizeja okupao sedam puta u rijeci Jordanu, očistio se od gube. Sve to u Naamanu, koji je bio stranac i poganin, budi zahvalnost ne samo prema Elizeju već i prema Gospodinu. Čak će izjaviti: „Sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu“ (2 Kr 5,17).
Evanđelist Luka nam pak pripovijeda o tome kako je Isus na putu u Jeruzalem susreo deset gubavaca. Držali su se podalje i zatražili su od njega da im se smiluje. Kada ih je Isus ugledao, rekao im je da se odu pokazati svećenicima. Na putu su se pak oni očistili, ali od njih deset samo se jedan, vidjevši da je ozdravio, vratio Isusu slaveći Boga u sav glas. Iz zahvalnosti bacio se ničice k Isusovim nogama. Ono što opet iznenađuje u čitavoj ovoj stvari jest da je zahvalnost iskazao ni manje ni više negoli Samarijanac, poganin u židovskim očima. A opet je stranac taj koji „se vratio i podao slavu Bogu“ (Lk 17,18). Opet je stranac taj koji nas uči zahvalnosti.
Ove nam dvije epizode trebaju biti pouka i opomena kakav bismo odnos trebali imati prema darovima, blagoslovima i milostima koje primamo kroz život. Sveti Ignacije Lojolski u jednome svome pismu slavno upozorava na opasnost nezahvalnosti, nazivajući je najgnjusnijim grijehom jer predstavlja „zaborav primljenih milosti, dobročinstava i blagoslova“. Ignacije dodaje da je kao takva nezahvalnost „uzrok, počelo i izvor svih grijeha i nevolja“. Iz toga bismo razloga trebali njegovati zahvalnost koja predstavlja „priznanje primljenih blagoslova i darova“ te se kao takva ljubi i cijeni „ne samo na zemlji nego i na nebu“.
Primjeri dvojice stranaca – Naamana i gubavca iz Lukina evanđelja – kao i riječi sv. Ignacija Lojolskoga pokazuju nam koliko je zahvalnost važna za naš kršćanski život. Manjak zahvalnosti vodi nas u samodostatnost, preuzetnost, pa čak i u oholost jer mislimo da smo mi ti koji smo izvor i razlog uspjeha u našemu životu, zaboravljajući sve one osobe koje su nam pomogle na putu i samoga Boga bez kojega ne bismo mogli učiniti ništa.
Što nam je onda činiti? Pozvani smo svakodnevno njegovati zahvalnost da bismo svoj pogled mogli usmjeriti prema Onome koji nas je stvorio iz ljubavi za ljubav te kojemu dugujemo svoje postojanje kao i sve blagoslove i milosti u svome životu. Amen.
