Razmišljanje o liturgijskim čitanjima 29. nedjelje kroz godinu (godina C)
p. Luka Ilić SJ
Draga braćo i sestre!
Kada bismo htjeli svesti današnja čitanja na zajednički nazivnik, vjerujem da ne bismo pogriješili kada bismo rekli da je to ustrajnost. I upravo se ustrajnost u odabranim biblijskim odlomcima predstavlja kao sastavni dio našega zemaljskog hodočašćenja prema našemu konačnom cilju – vječnomu zajedništvu s Bogom i njegovim svetima.
Prvo nam čitanje tako donosi borbu Izraelaca i Amalečana. Pritom Izraelce zagovara Mojsije koji stoji na vrhu brda s Božjim štapom u ruci: „I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kada bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani“ (Izl 17,11). No tu nije kraj priče! Naime, nakon nekoga vremena Mojsijeve su ruke klonule, ali u pomoć uskaču Aron i Hur. Nakon što su ga posjeli na kamen, držahu mu ruke, jedan s jedne, a drugi s druge strane, tako da Mojsijeve ruke izdržaše do sunčanoga zalaska. Koji je pak plod svega toga? Pobjeda Izraelaca nad Amalečanima.
I kao što su Mojsiju trebali Aron i Hur da bi mogao ustrajati do kraja u svojoj zagovornoj molitvi za Izraelce tako su i nama potrebni naši Aron i Hur koji će nas podržati kada naše snage okopne, kada više ne možemo dalje, odnosno kada ne znamo kako dalje. Upravo nam osobe snažne u vjeri i iskusne u duhovnim stvarima mogu pomoći u trenucima krize te nas učvrstiti riječju utjehe, djelom milosrđa ili jednostavno svojom prisutnošću. Upravo naši Aron i Hur, naši prijatelji, članovi obitelji i duhovno zrele osobe mogu utvrditi našu ustrajnost i dati nam snage na našemu životnom hodočašću.
Međutim, nisu samo prijatelji i članovi obitelji koji su snažni u vjeri pomoć u vremenima krize, u vremenima kada je naša ustrajnost dovedena u pitanje. U tome nam pomaže i čitanje, a pogotovo molitva nad Svetim pismom. Tȁ, kao što piše sv. Pavao, „sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban“ (2 Tim 3,16-17). S obzirom pak na božansko nadahnuće Pisama i snagu koja je u njima, bilo bi doista nerazborito uskratiti si tu „kacigu spasenja i mač Duha“ (Ef 6,17) na putu života na kojemu smo suočeni s brojnim duhovnim bojevima. Stoga, drugi ključni sastojak za ustrajnost jest čitati i moliti nad Svetim pismom.
Koji su pak plodovi ustrajnosti? Drugim riječima, zašto valja svagda moliti i nikada ne sustati? Zato što će Bog uslišiti molitvu koja je po Njegovu srcu. Molitva pak po Božjemu srcu nije moliti za stvari zato što mi se bilo sviđaju bilo zato što služe rastu moga ugleda i bogatstva. Radije, molitva po Božjemu srcu ona je molitva koja je usmjerena na proslavu Njegova imena te na spasenje i dobro čovjeka kojega je On svojim rukama oblikovao. Stoga, ako molite za obraćenje svojih bližnjih i čini vam se uzaludnim, nemojte posustati! Nastavite moliti i zatražite pomoć svojih Arona i Hura da biste ustrajali do kraja jer Bog je sâm obećao da će „obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve i ako odgađa stvar njihovu“ (Lk 18,7). Prema tome, uz Božju pomoć i pomoć svojih bližnjih ustrajmo kako u molitvi tako i na hodočašću našega života. Amen.
