Razmišljanje o liturgijskim čitanjima 27. nedjelje kroz godinu - godina C
p. Luka Ilić SJ
Današnje nas evanđelje potiče da preispitamo ključnu stvar svoga života, naime, svoj odnos s Bogom. Evanđelist Luka pripovijeda nam kako apostoli mole Isusa da im umnoži vjeru i Isus im na to odgovara: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao“ (Lk 17,6). Na koga se ta vjera odnosi ako ne na Boga? A ako se odnosi na Boga, onda to znači da se vjera dotiče središta moga bića i moga odnosa s Bogom. No što je vjera?
Vjera je, kao što kaže Poslanica Hebrejima, „već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1). Vjera znači vjerovati u ono što je objavio Bog koji ne vara i u kojemu nema prevare. A kada postanem svjestan da je Bog Istina, da je Bog onaj koji me nikada neće prevariti i napustiti, da je onaj u koga se uvijek mogu pouzdati, kada vjera u mome životu postane živa, odnosno „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6), počet će rasti “gorušičino zrno” koje je u moje biće posijano sakramentom krštenja.
Pozvan sam njegovati to zrno kako bi se razvilo u stablo na koje će doći ptice nebeske i gnijezditi mu se po granama (usp. Mt 13,32). Pozvan sam njegovati to zrno da bih odgovorio na poziv svetosti: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,48). Ako pak dopustim Bogu da tako djeluje u mome životu, otkrit ću da svojom vjerom mogu takoreći „pomicati brda i doline“. No pritom ću biti oprezan da ne upadnem u zamku oholosti, obožavajući sama sebe i misleći da zasluge za ova ili ona djela i ostvarenja pripadaju meni i samo meni. Stoga je važno prepoznati da bi sve što činim trebalo biti na slavu Trojedinoga Boga, a ne kako bi moj ego bio zadovoljen i uzvišen. Važno je umjeti reći: „Sluga sam beskorisni! Učinih što sam bio dužan učiniti!“ (usp. Lk 17,10).
Drugim riječima, važno je, kao što kaže sveti Ignacije Lojolski, neprestano zahvaljivati Bogu, odnosno prepoznati odakle dolaze darovi i milosti u mojemu životu. Naime, upravo će me zahvalnost prema Bogu čuvati od oholosti, učvrstiti moje pouzdanje i moju vjeru te mi pomoći iz dana u dan sve se više suobličavati Gospodinu našemu Isusu Kristu koji nije došao na ovaj svijet da bude služen nego da služi i svoj život dade kao otkupninu za mnoge (usp. Mk 10,35). Amen.
