Sveti Vinko Paulski
Marito Mihovil Letica
U vrijeme njegova rođenja bili su u Francuskoj oštri sukobi između katolika i protestanata, pri čemu je u kršćanskome puku prevladavala duhovna zapuštenost. Rođen u siromašnoj obitelji, mali je Vinko dječačke dane provodio napasajući očeva stada. A njegov ga je otac – razaznavši dječakovu veliku bistrinu i nadarenost – odlučio školovati za svećenika, s prvotnom namjerom da tako priskrbi materijalnu korist i pomogne obitelji.
Vinko Paulski studirao je teologiju u Toulouseu, za svećenika je zaređen 1600., a naslov bakalaureata bogoslovlja stekao je 1604. godine. Za putovanja brodom iz Marseillesa presreli su ih i zarobili turski gusari te je Vinko prodan kao rob u Tunis. Tamo je promijenio nekoliko gospodara, a posljednji među njima domogao ga se negdanji franjevac koji je bio prešao na islam. Vinko ga je svojom gorljivom vjerom i čvrstim razlozima uzmogao ponovno obratiti na kršćanstvo te su potom obojica pobjegla u Avignon.
Nakon toga, a bilo je to 1607. ili 1608., došao je Vinko Paulski u Pariz gdje se pod utjecajem Pierrea de Bérrullea, kardinala, državnika i mistika, svesrdno posvetio karitativnomu radu te je uz pomoć nekoliko istomišljenika i sljedbenika osnovao bratovštine ljubavi. Postavši 1619. generalni duhovnik francuskih zatvora, zauzeo se za kažnjenike na galijama te su im poboljšani životni uvjeti. Godine 1625. utemeljio je kongregaciju svećenika misionara za seoske misije, čije je sjedište bilo u Saint-Lazareu te su po tome nazvani lazaristima. Proširili su se po Francuskoj, pružajući pomoć u sirotištima, ubožnicama i bolnicama, a ubrzo su izišli izvan granica Francuske te svojim djelovanjem obilježili i druge zemlje Europe.
U Parizu je Vinku Paulskomu pristupila djevojka imenom Margaret Naseau i rekla da im se želi pridružiti i zdušno skrbiti za potrebite. Djevojka je u služenju siromasima i bolesnima i sama oboljela te umrla, ali je potaknula mnogobrojne djevojke i žene da slijede njezin primjer, u čemu se osobito istaknula udovica Louis de Marillac s kojom je Vinko Paulski godine 1633. utemeljio Družbu sestara milosrdnica.
Toliko se sveti Vinko Paulski razdavao potrebitima, predano i svim snagama, da se razbolio i umro 27. rujna 1660., a toga je nadnevka njegov spomendan. Svetčevo je tijelo ostalo neraspadnuto. Papa Benedikt XIII. beatificirao ga je 1729., a ubrzo, godine 1737., papa Klement XII. proglasio ga je svetim. Sveti Vinko Paulski zaštitnik je siročadi, siromaha, bolesnika te socijalnih i karitativnih radnika. Njegovi atributi jesu dijete, plameni globus i galijoti. Ikonografski se prikazuje s malim djetetom na rukama, a ponekad se uz njega vidi i sestra milosrdnica koja kleči. Sveti Vinko Paulski poznat je po nazivu ʺapostol milosrdne ljubaviʺ, koji je milošću ponesenom djelatnom ljubavlju prema najpotrebitijima doista zavrijedio.
