Fratelli tutti. Srce otvoreno čitavom svijetu

Fra Ivan Tučić

Četvrto poglavlje: Srce otvoreno čitavom svijetu

U četvrtom poglavlju enciklike Fratelli tutti papa Franjo govori o nekim današnjim stvarnostima, poput migrantske krize, koja ideju sveopćeg bratstva i sestrinstva među ljudima, stavlja pred konkretne izazove.

Sam Papa prizna da bi bilo „idealno izbjegavati nepotrebne seobe“ (FT, 129), međutim itekako je svjestan da mnoge zemlje svijeta ne mogu pružiti dostojanstven život svojim stanovnicima, koji su zato primorani napuštati svoje domove. Zbog toga je, ističe Papa, „naša dužnost poštovati pravo svakog čovjeka da pronađe mjesto na kojem može ne samo zadovoljiti svoje osnovne i potrebe svoje obitelji, nego se i u potpunosti ostvariti kao osoba. Naši napori u korist migranata mogu se sažeti u četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati, integrirati“ (FT, 129). Ova četiri glagola sažimaju strategiju odnosa prema migrantima koji nisu više pred našim vratima, nego se nalaze u našem domu. Zato od početka migrantske krize u Europi (2015.) papa Franjo kontinuirano zagovara i potiče biskupe, predsjednike država i vlada, nevladine organizacije da budu otvoreni prema migrantima, otvoreni za razlike koje nose i da ih se poštuje i vrednuje u ime ljudskog bratstva.

Različitost kao dar i besplatnost koja prihvaća

Dolazak migranata, „iz različitih životnih i kulturnih sredina postaje darom“ (FT, 133), te Papa potiče sve, a posebno mlade ljude „da ne padnu u mreže onih koji ih žele okrenuti protiv drugih mladih novopridošlica u njihovim zemljama“ (FT, isto). Očito je Papa svjestan raširene „mreže“ ljudi i organizacija koje na sve moguće načine žele migrante, posebno one iz islamskih zemalja, predstaviti kao prijetnju. Posebno žalosti što se takve „mreže“ pletu i imaju podršku dijela biskupa i svećenika. I sam papa Franjo često je meta njihovih kritika zbog svoje otvorenosti prema migrantima.

Prihvaćajući migrante „otvorena srca i raširenih ruku“ nastavlja Papa, omogućuje im se da „budu što jesu i ujedno im se daje mogućnost za nov razvoj“ (FT, 134). Dakle, potrebno je prihvatiti različitost koju migranti nose, a koja bi mogla u susretu s drugim stvarnostima iznjedriti nešto iz sebe novo i tako obogatiti društvo i svijet. Citirajući svoj govor predstavnicima vlasti u BiH prilikom posjeta Sarajevu 2015. godine Papa je naglasio: „Zato nam je potreban razgovor, otkrivanje bogatstava svakog od nas, vrednovanje onoga što nas ujedinjuje te doživljavanje razlika kao mogućnost rasta, pritom poštujući svakog pojedinca“ (FT, isto)

Put koji je zacrtao papa Franjo traži uključenost svih nas. Svijet u kojem živimo nikad nije povezaniji i zato uzajamna pomoć različitih pojedinaca, institucija i država može učiniti mnogo za cijelo čovječanstvo. „Moramo podići svijest da smo u današnje vrijeme ili svi zajedno spašeni ili nitko nije spašen“ (FT, 137), ističe Papa. Ovdje Papa naglašava vrednotu besplatnosti koja omogućuje „primiti neznanca čak i ako to trenutno ne donosi opipljivu korist. A ipak ima zemalja koje žele primiti samo znanstvenike i ulagače. Tko u svome životu ne provodi u djelo bratsku besplatnost, od svoga života čini oblik pomamne trgovine, neprestano odvagujući što daje i što prima zauzvrat. Bog, s druge strane, daje besplatno“ (FT, 139-140). Činiti drugome dobro, raditi na unaprjeđenju siromašnih država, a ne očekivati ništa za uzvrat. To i Isus traži od svojih učenika: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8).

Očita intencija pape Franje je razvijati svijest o različitim zemljama i narodima koji tvore jednu obitelj. Upravo u kriznim vremenima, kakvo je ovo danas, posebno se vidi bezosjećajnost za druge pripadnike naše obitelji. Papa je jasan: „Uskogrudni nacionalizmi krajnji su izraz nesposobnosti za besplatno davanje, zablude da se mogu razvijati sami dok drugi kraj njih propadaju i da će zatvaranjem drugima biti bolje zaštićeni. Na doseljenika se gleda kao na napadača koji nema što ponuditi. To dovodi do naivnog stava da su siromašni opasni ili beskorisni, a moćni velikodušni dobročinitelji. Samo će društvena i politička kultura koja uključuje besplatno prihvaćanje imati budućnost“ (FT, 141).

Od vlastitog kraja prema univerzalnom obzoru

U zadnjem dijelu ovog poglavlja papa Franjo govori o „napetosti između globalizacije i lokalizacije“ (FT, 142), između univerzalnog i lokalnog. Ovdje se možda krije i ključ razumijevanja pojmova bratstva i socijalnog prijateljstva. Sveopće bratstvo, kao univerzalni princip, može ostati ispražnjen pojam ukoliko na lokalnoj razini „ne stojim na čvrstim temeljima, jer na njima mogu prihvatiti dar koji drugi donosi i zauzvrat ponuditi svoj autentični dar“ (FT, 143). Biti odgovoran u društvu i zemlji u kojoj živim preduvjet je za obogaćujuće razlike koje mogu primiti od ljudi različitih kultura.

No, treba se paziti, kako piše Papa, „lokalnog narcizma“, odnosno zatvorenog duha „koji, zbog određene nesigurnosti i stanovitog straha od drugih, preferira graditi obrambene zidove ne bi li se zaštitio. No, nemoguće je biti lokalan na zdrav način, a ne biti iskren i prijateljski otvoren prema onome što je univerzalno; i ne osjetiti izazov onoga što se događa negdje drugdje, a ne obogatiti se drugim kulturama i ne solidarizirati se s drugim narodima koje su snašle nedaće“ (FT, 146).

Polazeći od vlastitog kraja, posebno tamo gdje „još uvijek postoji živ osjećaj susjedstva“ (FT, 152), dobrih „komšijskih“ odnosa, ne mogu ne razmišljati o vlastitoj zemlji, Bosni i Hercegovini u kojoj još uvijek postoje takvi osjećaji za drugoga. „Bilo bi dobro kada bi se to moglo prenijeti i kada bi to moglo zaživjeti u odnosima između susjednih zemalja, zajedno sa sposobnošću izgrađivanja srdačne blizine između njihovih naroda“ (FT, isto). Na taj način ono lokalno ima sposobnost gledati na univerzalno i stvarati kulturu susreta koja bi bila obogaćujuća za cijeli svijet.