Samaneh – do jučer izbjeglica, a danas poduzetnica
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
Iran je napustila zbog razloga koje je teško zaboraviti, ali se na njih više ne želi aktivno prisjećati. Tamo je stekla 18 godina iskustva, imala svoj frizerski salon i svoje učenice. Stoga je za nju pokretanje vlastitog salona svojevrsni spoj iskustva koje je tamo stekla i želje za potpuno novim početkom.
No, do pokretanja vlastitog salona nije došlo preko noći. Od početka je svakodnevno ulagala u učenje hrvatskog jezika. U dva je navrata prolazila tečaj – na Filozofskom fakultetu i u Isusovačkoj službi za izbjeglice. Sada je njezino znanje na razini B1 i priprema se za B2. Uz sve poteškoće koje je imala kao samohrana majka s troje djece u stranoj zemlji, prijatelji su je nagovarali da se preseli k njima u Njemačku. Ali djeca i ona su zavoljeli Zagreb i Hrvatsku, djeca su se dobro snašla u školi i željela je ostati živjeti u Hrvatskoj, a ne drugdje.
Ističe koliko joj znači pomoć djece i to što su i oni preuzeli dio odgovornosti na sebe. Kaže kako su joj djeca velika potpora i kako bez njih ne bi mogla ništa. Kada se vrati kući s posla, dočeka je pripremljen ručak i sve očišćeno, jer su naučili dobro kuhati i voditi brigu o urednosti. Isto tako, kada je pokretala salon, imala je puno hrabrosti, ali sama nije znala kako i što je sve potrebno. Zato je oko pribavljanja dokumentacije puno pomagao sin koji sada pomaže i oko promocije.
Uz frizerske i kozmetičke usluge, ponosna je što može ponuditi perzijsku masažu koju je već kao mala naučila od bake u Iranu. Tamo naime postoji tradicija da se djeca uče i polako uključuju u posao, te je tako i ona učila i radila sa svojom bakom kako bi kasnije mogla preuzeti njezin posao.
Rekla nam je kako je za nju ovaj novi početak težak, ali kako joj je utješno vidjeti zadovoljne mušterije kako je preporučuju drugima. No, važnije od svega je da je njezinoj djeci i njoj u Hrvatskoj srce na mjestu, da je srce dobro, da se osjećaju dobrodošli, da imaju školu, da su pronašli mir i sigurnost. Hrvatska priroda i more su prekrasni, ali najvažniji su ljudi, da pristupaju s osmijehom i prijateljski.
