Razmatranje liturgijskih čitanja VII. Vazmene nedjelje

U suradnji s Hrvatskim katoličkim radijom, razmatranje je pripremio vlč. Josip Đurin 

Današnja nam riječ naviješta no­vo vrijeme, vrijeme Crkve. Nije Isus uzašašćem napustio svoju Crkvu, on je na drugi, božanski način uvijek u njoj prisutan, a u nebu pred Ocem trajno moli za nju, da joj Otac pošalje Duha Svetoga, kako bi mogla ispuni­ti svoju zadaću, izvršiti svoje poslanje dano joj od Njega. Evanđelje nas prenosi u nebeski hram, gdje Uskrsnu­li moli za svoju Crkvu, da izvrši svoje poslanje na zemlji. On je tu molitvu započeo već ovdje na zemlji, a sada ju nastavlja u nebesima pred Ocem. On posebno moli za jedinstvo svih svojih vjernika u svojoj Crkvi, jer to je­dinstvo predstavlja najautentičnije svjedočanstvo za njega pred svijetom. A nejedinstvo je sa svoje strane najveća sablazan svijetu i najveća zapreka dolasku kraljevstva Božjega. Temelj Isusovu zahtjevu za jedinstvo svih njegovih vjernika jest njegova nova zapovijed, zapovijed ljubavi. I kao što je rekao da će ljubav biti znak prepo­znavanja njegovih vjernika u svijetu, tako kaže da će i jedinstvo njegovih vjernika biti svjedočanstvo za njega i znak pripadnosti svih Kristu.

Jedinstvo Kristovih vjerni­ka mora se očitovati prije svega u svakoj kršćanskoj obi­telji, svakoj kršćanskoj kući. Članovi obitelji povezani su i prirodnim vezama braka, očinstva i materinstva, sinovstva, bratstva i sestrinstva. Ali su još više povezani nad­naravnim vezama svetih sakramenata: krštenjem kojim su svi uključeni u veliku obitelj Crkve, euharistijom koja hrani njihovo jedinstvo i ljubav. Isus je upravo za to molio Oca u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi prije svoga odlaska. Molio je za živu i djelotvornu ljubav u srcima apostola i svih koji budu slušali njegovu riječ, koji budu kršteni u njegovo ime. On želi da cijela njegova Crkva gori snagom Duha Svetoga. Isus želi da svi osjetimo čudesnu snagu ljubavi i jedinstva u Duhu Sveto­mu, ljubav kojom se ljube On i njegov i naš Otac Nebeski. Ljubav je to koja sve čini novo, koja ljubi i svoje neprijatelje.

Isus moli u svoga Oca božansku ljubav i božansku snagu za one koje mu je Otac povjerio. To smo svi mi. Želi da živimo tako da jednoga dana gledamo njegovu slavu. Žarko moli za svoju Crkvu, ovu putujuću, pa i onu trpeću, da svi njezini članovi budu jedno s Ocem i s njim kao što su On i Otac jedno u ljubavi - u Duhu Svetomu. Tko tako živi, tko prosvijetljen Duhom Svetim u sva­kom bratu i sestri prepoznaje svoga Gospodina, i tko se s ljubavlju odnosi prema svakom bratu čovjeku, taj uživa mir u svome srcu. To je mir koji se temelji na osobi Isusa Krista, na vjeri u Njega, na nasljedovanju njegove ljubavi. A to je govor plodova Kristova križa, govor njegove ljubavi.

Jedino što ćemo donijeti pred Gospodina u svoj posljednji dan jest ljubav, ljubav koja je naše bližnje dovela bliže Bogu, koja je bila kadra činiti da svi budemo jedno. Otvorimo svoja srca Kristu Gospodinu da se plodovi nje­gove molitve mogu očitovati na nama što iščekujemo snagu Duha kojom postajemo svjedoci božanske ljubavi. Budimo istinski jedno s Kristom, naviještajmo Evanđelje snagom koju nam On daje, budimo dionici i djelitelji njegove slave u svijetu, da bismo je jednom mogli baštiniti i u vječno­sti.