Četvrta vazmena nedjelja - Nedjelja Dobroga pastira
don Bruno Diklić
Iv 10, 27-30
I ja hoću biti ovca tvoja, vjerno ići za tobom ću svud. Glas ću slušat premili tvoj vazda, nit’ od Tebe ja ću ići kud’! Riječi su to jedne od strofa hrvatske pučke popijevke Spasitelju, dobri Isukrste koje nas uvode u današnju četvrtu vazmenu nedjelju - Nedjelju dobrog Pastira. U Ivanovom evanđelju Isus se sam predstavlja kao pastir. Drevna je to biblijska slika, dubokoga značenja i poruke: Bog je pastir koji brine za svoje stado. Iako se naizvan gledano sve ovce čine jednakima, anonimnima i bezimenima, Bog ih gleda drugačije. Isus Krist – Dobri Pastir – utjelovljena Očeva Riječ – veli u današnjem evanđelju: ja ih poznajem! To znači da jedna ovca, odnosno jedna osoba za Isusa nije tek jedna u nizu mnogih, nije tek broj. Naprotiv, Isus svaku poznaje i zove imenom.
Zasigurno smo se barem jednom u životu iznenadili kada se neki poznanik, stari kolega ili profesor sjetio našega imena. U takvoj neočekivanoj situaciji čovjek ostane pomalo iznenađen i ugodno obradovan: netko me pozna po mome imenu, netko zna za mene.
Upravo se tako Bog u Isusu Kristu odnosi prema ljudima: ja ih poznajem! Poznavati ima puno dublji smisao od pukog sjećanja imena neke osobe. Poznavati nekoga znači spoznati ga, shvaćati ga, razumijevati ga. U konačnici znači biti blizak s nekime. Upravo nam se takvim predstavlja Bog u Isusu Kristu: za njega nismo anonimni niti nebitni. On nas osobno poznaje.
Na tu Božju ljubav iskazanu prema ljudima u Isusu Kristu svaki čovjek ima slobodu odgovoriti uzvraćanjem ili ju pak odbiti. Ako se ta ljubav prihvati, onda je jasno da kao Isusovi sljedbenici neprestano moramo slušati njegov glas. Iz slušanja te iz poslušnosti tom glasu rađa se istinski život vječni koji nam daje Dobri Pastir. K tome više, slušanjem Isusova glasa i mi sami postajemo dionici vječnog života, dionici novoga svijeta, dionici Kraljevstva Božjega.
Ipak, taj isti glas slušali su i Židovi. Evanđelist Ivan donosi nam reakciju pojedinih: Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate? Slušati Učiteljev glas ne znači odmah biti njegovim učenikom. Da bismo postali Njegovim učenicima potrebno je ne samo slušati nego i poslušati glas Uskrsloga Krista, a to znači prihvatiti ga u slobodi srca i učiniti ga svojim vlastitim programom života.
U Božjoj smo ruci, Njegovi smo i stalo mu je do nas. No, tek kada mi pružimo zauzvrat Bogu svoju ruku, kada ju s povjerenjem predamo Gospodinu, tada ćemo istinski moći pjevati one riječi: glas ću slušat premili tvoj vazda, nit’ od Tebe ja ću ići kud’.
