O blagdanu Svete Obitelji
Marito Mihovil Letica
Odmah nakon Božića – blagdana kada slavimo istinu da je Riječ Božja, druga božanska osoba, postala čovjekom – došao je ove godine blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Smješten unutar liturgijskoga kalendara u božićnu osminu, tvori skladnu cjelinu s otajstvom Božića. Slavi se u prvu nedjelju poslije blagdana Isusova rođenja.
Poželjno je podsjetiti da se Sveta Obitelj u ikonografiji odnosno umjetnostima običava prikazivati likovima Bogorodice, Isusa kao dječaka i Josipa, dok nad njima lebdi golub, simbol Duha Svetoga, a s nebesa ih blagoslivlja Bog Otac. Time je troje pripadnika Svete Obitelji predočeno u otajstvenoj povezanosti s Presvetim Trojstvom. K tome je Sveta Obitelj u slikarstvu i kiparstvu najčešće prikazivana u kući ili u drvodjeljskoj radionici svetoga Josipa, Isusova samozatajnog poočima i sebedarnoga staratelja. U takvim slikama sklada i međusobne ljubavi između Isusa, Marije i Josipa odsijeva smisao i značenje Svete Obitelji, čemu je izvorište u Svetome pismu Staroga i Novoga zavjeta.
Što je obitelj? Odgovor se sve donedavno nadavao jasnim i samorazumljivim te se pitanje činilo izlišnim. Ali posljednjih se godina i desetljeća rečeno pitanje iskazuje važnim i neotklonjivim. Jer tradicionalna je obitelj izložena nasrtajima koji ju smjeraju prikazati primitivnom, natražnjačkom i prevladanom institucijom te ju rastočiti i naposljetku zatrti kao relikt prošlosti. U taj destruktivni projekt i relativizirajući program prevrednovanja svih tradicionalnih vrijednosti nesmiljenom su žestinom prionule nebrojene samozvane progresivne i emancipirajuće udruge civilnoga društva i nevladine organizacije potpomognute znatnim dijelom medija.
U današnje vrijeme kada se kao ne samo prihvatljiv nego i poželjan model međuljudskih odnosa promiču takozvani ″istospolni brakovi″ (a ta je sintagma samo jedan od primjera oksimorona narinutoga lingvističkim inženjeringom) i druge brakolike zajednice, rodna ideologija, tehnomedicinske manipulacije embrijima, takozvano ″surogat majčinstvo″ i slično – pozvani smo više nego ikada do sada zaplivati protiv struje i vratiti se obitelji da bismo osuvremenili njezinu nužnost i neprolaznu vrijednost, kako bismo ju potvrdili u njezinoj, recimo to tako, svetoj primordijalnosti. Pri tome primordijalnost ne bismo smjeli razumijevati kao primitivnost, zastarjelost ili arhaičnost, nego kao prvotnost ili primarnost: u smislu da je obitelj iskonska ljudska zajednica, kojoj ne samo u kršćanskome svijetu nego i u drugim tradicionalnim kulturama pripada izvorno i prirodno mjesto u životu čovjeka i društva. Obitelj ima biološku i sociološku, kulturološku i teološku dimenziju te zahtijeva da bude osuvremenjena i sačuvana, afirmirana i aktualizirana u sadašnjosti i budućnosti.
Papa je Franjo prije godinu dana, 27. prosinca 2020., u podnevnome nagovoru održanom na blagdan Svete obitelji, proglasio Godinu posvećenu obitelji ″Amoris laetitia″, koja je počela tri mjeseca nakon toga, na svetkovinu svetoga Josipa, 19. ožujka 2021. Treba podsjetiti da je upravo na svetoga Josipa 2016. godine papa Franjo objavio poslijesinodalnu pobudnicu ″Amoris laetitia″ ili ″Radost ljubavi″, koja govori o ljubavi u okrilju obitelji. Godina posvećena obitelji trajat će petnaest mjeseci i završiti 26. lipnja 2022. na 10. Svjetskom susretu obitelji, koji će biti upriličen u Rimu.
