Traži

Vatican News
Bolivija Bolivija 

Iskustvo iz misija: Svi smo poslani da djelujemo i damo sve od sebe

Crkva ove nedjelje slavi 95. Svjetski dan misija, a tim povodom odlučili smo razgovarati s Martom Klemenčić iz Varaždina, koja je provela godinu dana pomažući kapucinskoj misiji u selu Mineru u Boliviji, gdje od 2015. djeluje Hrvat fra Ivica Vrbić.

Misija Minero uz jednu glavnu postaju ima i 22 filijale, od kojih su neke vrlo teško dostupne, a na području misije živi oko 50.000 stanovnika. Marta je deset godina bila članica Franjevačke mladeži, a upravo je to bila poveznica kako je Marta upoznala fra Ivicu Vrbića. Kako se odlučila odazvati u misije?

Uvijek sam o tome razmišljala i uvijek je to nekako bila Afrika, jer nama Europljanima, jer nam je ona asocijacija za misije. Igrom slučaja sam bila u Nacionalnom vijeću Frame s fra Ivicom i čuli smo se, zapravo je bilo dosta naglo odlučeno. No imala sam godinu dana za pripremiti se, učila jezik, čula se s fra Ivicom oko potreba tamo…

Kako se Marta odlučila za odlazak u Boliviju:

Vrlo je teško sažeti godinu dana iskustva u jednom razgovoru, tek se mogu istaknuti nekoliko crtica, kazala je Marta.

To je godinu dana daleko od svih i svega što znaš, uključujući kulturu, jezik, klimu, bakterije – svega! Zapravo u godini dana kada si tako izvan svega što ti je poznato jako puno naučiš o samom sebi i puno se možeš dati. Ja sam stvarno živjela u toj misiji da djelujem tamo što više i ta je godina i djelovanje bilo baš blagoslovljeno. Jako je teško reći čime smo se bavili jer je bilo svega – to je bilo vrsta akcije i reakcije. Mi smo u tom trenutku tamo osluškivale potrebe i pokušavale djelovati u skladu s njima i fra Ivica nas je jako podržavao u tome. On je baš osoba od akcije i djelovanja. Jedan od primjera je bilo da smo primijetili da je dosta djece imalo pokvarene zube pa smo pitale fra Ivicu možemo li nabaviti četkice. Mjesec dana smo išle okolo po selima i učile djecu prati zube i prati ruke. Naravno, učili smo ih i duhovnim sadržajima, imali smo kateheze, pjesmu i ples, osobne razgovore…

Martino iskustvo:

Marta nam je kroz razgovor objasnila i kakve su konkretne potrebe u Mineru.

Potrebe su stvarno velike. Fra Ivica uvijek govori kako je uz materijalno, tamo jako rašireno i duhovno siromaštvo. Na svim razinama se to manifestira. Baš je teško opisati situaciju tamo. Jako teško ćemo naći obitelj u smislu oca, majke i djece. Rijetko ćemo naći da netko ima iste roditelje, da žive zajedno ili da su u braku, to je rijetko. Većina ljudi radi za dnevnicu, za hranu za taj dan. Tako i žive - od danas do sutra. To je jako problematično jer ako se osoba koja zarađuje za obitelj razboli, ta obitelj će toga dana gladovati ako netko toga dana ne uskoči. Sad u vrijeme pandemije, to je još gore, jer neko vrijeme zaista nisu mogli zaraditi za kruh svoj svagdašnji. Baš su živjeli od Božje providnosti, od onoga što su im fratri i misionari donijeli.

Kakve su potrebe u misiji u Mineru?

A za sve osobe koje su zainteresirane za odlazak: kome se javiti, kako se pripremiti?

Dosta mi je ljudi kasnije pristupilo da je uvijek osjećalo neku želju ili potrebu za misije. Rekla bih da treba puno moliti i vidjeti je li to zaista za tebe, osobno. Mislim da ja najgori razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju otići u misije je misao da će pobjeći od svega. To nikako ne smije biti razlog. Odlazak u misije bi stvarno trebala biti neka motiviranost da kroz neko vrijeme pomogneš i djeluješ negdje drugdje. Mislim da to uvijek mora biti poziv i izmoljeno od Boga. Možete se javiti meni ili fra Ivici, koji ćemo pričati sa svakom osobom koja planira ići u misije. To je duži proces, naravno.

Što učiniti ako želim otići u misije?

Kako poduprijeti misionarski rad ako ne možemo osobno otići?

Poduprijeti misionarski rad tamo je primarno molitvom. To stvarno mogu svi. Dajte si to kao zadatak kroz ovaj mjesec, kada posebno razmišljamo o našim misijama i misionarima. Potrebe su stvarno velike od financijskih, ali duhovne borbe su jako strašne tamo i baš treba moliti za naše misionare i za njihovo djelovanje u tim udaljenim krajevima, izolirani od svojih bližnjih i prijateljima i baš moliti Boga da se proslavi kroz onih koji djeluju u misijama. Što se tiče nekih materijalnih stvari, možete odvojiti nešto što bi vama bilo za kavu – njima je to obrok za dva dana! To isto dobro dođe, pogotovo jer sada fra Ivica planira neke projekte s djecom u smjeru obrazovanja i smještaja učenika kako bi mogli pohađati više razrede osnovne škole. Svaka pomoć je dobrodošla!

Kako poduprijeti misije?

Marta je podijelila i svoju poruku za 95. Svjetski dan misija:

Ako gledamo čisto biblijski, svi smo mi misionari jer vjerujemo da nismo u potpunosti od ovoga svijeta! Svi smo mi ovdje poslani da djelujemo i damo sve od sebe, da pokušamo i druge zaraziti tim našim djelovanjem i dobročinstvom. Mislim da svatko može djelovati u svojoj sredini, a posebno osobe koje su dale svoj život i udaljile se od sebi poznatih lokacija, premjestili se negdje drugdje i ondje djeluju, njih trebamo posebno imati u našim molitvama i žrtvama.

Martina poruka za Svjetski dan misija:

(Vatican news - ps) 

24 listopada 2021, 11:32