Traži

Vatican News
Biblija Biblija  

Razmatranje liturgijskih čitanja XXVI. nedjelje kroz godinu

"Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. " (Mk 9, 38-43.45.47-48)

U suradnji s Hrvatskim katoličkim radijem, Riječ Božju tumači vlč. Matej Petrić

Ovdje možete poslušati zvučni zapis razmišljanja:

Drage sestre, draga braćo, hvaljen Isus i Marija! Ljudski je život, između ostalog, oblikovan procesom uparivanja, polovljenja, dvojine, dihotomije: dobro i zlo, bijelo i crno, svjetlo i tama, lijevo i desno, žensko i muško, prijatelj i neprijatelj, za i protiv, "tko nije protiv nas, za nas je“, dvije ruke, dvije noge, dva oka… Uparivanjem dvojakosti dobivamo nešto treće: odnosom Oca i Sina izlazi Duh Sveti, muškarca i žene rađa se dijete, prijatelja i neprijatelja pomirenje. Po načelu uparivanja, možemo slobodno reći, dolazi do stvaranja nečeg novog.

U evanđelju apostol Ivan napominje Isusu kako postoji netko tko u Njegovo ime izgoni zloduhe. Isus odgovara da to može biti samo nešto dobro. A dobro je nešto što se usko veže uz stvaranje, kao što i stoji u izvještaju o stvaranju, kada je iz lošeg ništa nastalo nešto, dobro: "I vidje Bog da je dobro.“ I sami znamo da, suprotno tome, postoji uništenje – a to je zlo.

Često kažemo kako je ovaj stvoreni svijet loš, zao, nesavršen; unatoč tome što ga je stvorio i oblikovao Bog, izvor svakoga dobra. U tom našem sudu zaboravljamo jednu važnu stvar: Bog je samo započeo stvaranje, stvaranje svijeta traje i dalje, po nama ljudima, Božjim sustvarateljima. Dakle, nije stvar u tome da je ovaj svijet nesavršen, već samo još nije dovršen. A kako će on konačno izgledati, ovisi upravo o nama – bez nas Bog ne želi završiti svoje stvarateljsko djelo. Zato je u nas usadio nešto što možemo slobodno nazvati kretnjama, moćima duše – svaki ovdje spomenuti vanjski tjelesni ud označava svaki unutarnji organ duše: ruke kojima nešto oblikujemo naša su inteligencija, naše znanje i talenti; noge kojima prelazimo puteve i raskrižja, naša su volja, sposobnost slobodno izabrati; oči kojima nečemu svjedočimo i promatramo naša su sjećanja. To su, dakle, stvarateljski alati duše: talenti, volja i sjećanje. Kao što su ruke, noge i oči dvojaki organi, tako i naši talenti, volja i sjećanje imaju dvostruku moć – činiti dobro i stvarati, ili činiti zlo i razarati.

Rukama-talentima možemo živjeti istinu čovječnosti i služiti braći ili lažno oponašati Boga i u motivu vlastite zarade i ponosa eksperimentirati i upropaštavati već stvoreno. Nogama-voljom možemo izabrati pravu slobodu u odgovornosti ili je uživati neodgovorno na vlastitu propast. Očima-sjećanjem možemo prizivati iskustva i trenutke Božje prisutnosti u vlastitom životu i njegove očite znakove što nam pomaže lakše se nositi sa sadašnjošću, pogledom nade u budućnost, ili se utapati u dozivanju grijeha prošlosti i tako robovati krivnji. Stoga Isus poziva da dijelove naših talenata, volje i sjećanja koji nas vuku u propast treba odbaciti, odsjeći. Inače ćemo već sada živjeti pakao vlastitoga života.

Pozvani smo dovršiti Božje stvaranje u sredini kojoj sam dan i koja mi je dana. Usmjereni smo i sposobni stvarati i svoje bližnje. Naime, napojiti nekoga čašom vode nema samo tjelesni smisao – napojiti vodom, elementom vezanim uz početke i stvaranje, znači po svojim talentima, voljom i vlastitim iskustvom Boga u nekome stvoriti nešto novo, obnoviti nekoga, nešto mu pomoći isprati, ozdraviti, obratiti, utažiti neobjašnjivu čežnju za srećom, Bogom… I to se zove stvaranje novoga čovjeka.

25 rujna 2021, 15:49