Traži

Vatican News
2021.07.25 Vangelo di domenica

Razmatranje misnih čitanja za 17. nedjelju kroz godinu

„Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli”. (Iv 6, 1-15)

U suradnji s Hrvatskim katoličkim radijem, razmatranje je pripremio fra Fran Ćorić.

Kao i prije par dana, točnije u ponedjeljak, i ovdje možemo promatrati još jedno od Isusovih čuda. Također i ovaj ulomak sa sobom nam nosi temeljnu poruku bilo kojeg evanđelja. Prvi lik koji nam ovdje mami pozornost jest Filip, jedan od dvanaestorice apostola. Čuli smo kako mu Isus postavlja pitanje s namjerom da ga kuša. No pri zamišljanju više od pet tisuća ljudi sa nakanom da ih se nahrani, a da se pritom ne posjeduje ništa za udijeliti, prije bi rekli da je na snazi krajnja ludost, a ne kušnja. I zaista, Filip genijalno odgovara. Koristi svoj zdrav razum naspram Isusove istinski nerazborite težnje da nahrani okupljeni puk. Kada promotrimo njegov odgovor sa spoznajom da je denar tada označavao velikodušnu plaću za jedan dan rada i ako bismo pretpostavili da je jedan član nekog kućanstva zaradivši denar na dan mogao prehraniti svoju obitelj od nekoliko članova, možemo zbilja razmotriti dvije stvari: Filipovu razumnost i prizemljenost te istinsku enormnost naroda koji je nagrnuo ka Isusu. I vjerojatno je Filip početak čuda u ovom ulomku. Jer Gospodinu su rijetko potrebni razum i pronicljivost čovjeka koji je usredotočen na isključivo logična objašnjenja. Njemu je potrebna vjera i pouzdanje.

Prema tome ni ne čudi pojava dječaka na pozornici ulomka. Bića koje je ovisno o drugome te koje u svojoj slabosti i nedostatnosti ne uspijeva učiniti ništa bez pomoći drugoga koji je u određenom trenutku sposobniji za izvršiti neki zadatak. Filip je možda bio početak, ali je dječak svakako okidač za čudo. Zanimljivo je kako se dječaku ne pozna ime. Samim time taj dječak može biti bilo tko od nas, ma u kojoj god se dobi života nalazili. Vrlo lijep prizor pronalazimo upravo u dječakovu činu predaje kruha i ribe. Taj dječak je dao sve što ima. I to sve dalo bez rezerve djetinjom poslušnosti i odanosti. Tim trenutkom započet je prvi takt skladbi čuda. Jer ono i počinje vjerom.

A u Ivanovom narativu, za čuda se koristi grčka riječ 'semeion', što bi u prijevodu značilo "znak“ te su ta čuda tj. znaci bili oni koji su uvodili u vjeru. Koristeći taj ključ za čitanje ovog evanđeoskog ulomka, možemo uočiti kako je dječakova vjera ta koja je bila "znak“. I uistinu, takvo povjerenje u Gospodina, draga braćo i sestre uistinu jest vrijedno čuda i čuđenja nas samih. Koliko se često znamo učahuriti u formalnosti i određene obrasce ponašanja čineći od samih sebe apatične robote koji nisu sposobni vjerovati i diviti se čudima oko sebe. Možda nam je ovaj ulomak došao kao čudo sam od sebe, jer nas poziva da si ponovno dozovemo u pamet da pored Filipa, unutar nas prebiva razigrani dječak koji nestrpljivo iščekuje da ga se pronađe. Jer dječak i jest odraz samog Isusa. Punog povjerenja u Oca u svakom trenutku svoga postojanja. Dragi brate i draga sestro, osvijesti si ove nedjelje Isusove riječi: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,14).

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga

 

24 srpnja 2021, 10:04