Traži

Požeški biskup Antun Škvorčević Požeški biskup Antun Škvorčević 

Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj

U nedjelju, 20. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević služio je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čačincima euharistijsko slavlje za sve žrtve partizansko-komunističkog progona tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, ubijenih i bačenih u masovnu grobnicu „Slavonsku Jazovku“ u Slatinskom Drenovcu.

Neno Kužina - Zagreb

U nedjelju, 20. lipnja, požeški biskup Antun Škvorčević služio je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čačincima euharistijsko slavlje za sve žrtve partizansko-komunističkog progona tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, ubijenih i bačenih u masovnu grobnicu „Slavonsku Jazovku“ u Slatinskom Drenovcu.

Dan ranije, 19. lipnja, u mjestu Šajfarov gaj u župi Lađevac kod Slunja održana je komemoracija i misno slavlje u spomen na 77. obljetnicu zločinačkog ubojstva 68 civila Lađevca i okolice koje su pobili partizani. Molitvu kod spomenika predslavio je župnik Lađevca i Cvitovića vlč. Šimo Božić, dok je o događaju koji se zbio prije 77 godina govorio slunjski župnik i dekan mons. Mile Pecić. Pokopani su u masovnu grobnicu. Mještani nisu smjeli dolaziti i upaliti svijeću za svoje mile i drage. Rodbina je pokušala nakon protoka vremena staviti ogradu oko masovne grobnice ali su je morali rušiti po nalogu komiteta. Tek nakon dolaska demokracije i nakon oslobođenja okupiranog kraja 1995. godine mogli su ovu masovnu grobnicu obilježiti, staviti spomenik i pomoliti se za ubijene. O ovoj su tragediji pisali partizanski “povjesničari” trudeći se naknadno ovom zločinu dati “pravno” obrazloženje. Istina je ova: radi se o zločinu nad nevinim ljudima bez ikakvog suda i mogućnosti obrane.“

Devetnaesti susret sjećanja na 402-oje poginule djece u Hrvatskoj u Domovinskom ratu pod nazivom "Mali križ - velika žrtva", 19. lipnja je u Slavonskom Brodu okupio stotinjak roditelja i civilnih stradalnika u Domovinskom ratu iz raznih krajeva Hrvatske. Susret je počeo u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva misom zadušnicom koju je služio fra Siniša Pucić, odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca. “Nijedna žrtva, patnja, bol, smrt ne bi imali smisla niti vrijednost da Gospodin nije otvorio vrata raja svojom patnjom, mukom smrću i uskrsnućem. Mi živimo radi uskrsnuća…“, rekao je fra Siniša. Zahvalio je roditeljima poginule djece što su u okviru svoje udruge i Crkve ostali zajedno, bili podrška i potpora jedni drugima. Najmlađoj žrtvi bilo je šest mjeseci, a najstarijoj 18 godina. Vijence su položili predstavnici roditelja i obitelji poginule djece, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, izaslanik premijera potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Pero Ćosić i drugi.

Na blagdan svetog apostola Jude Tadeja, 19. lipnja, u katedrali Presvete Trojice, križevački vladika Milan Stipić rukopoložio je za svećenika Križevačke eparhije đakona Jana Jakubova. U homiliji je vladika Stipić istaknuo kako Crkva u svakom vremenu, pa tako i u našem, treba vjerne i predane svjedoke evanđelja, apostole i svećenike, koji će dijeljenjem svetih Tajni, slavljenjem božanske liturgije, molitvom i propovijedanjem evanđelja uprisutnjivati živoga Isusa Krista u njegovoj Crkvi. Biti Kristov apostol poziv je koji se prima kao dar i opet dijeli kao dar ljudima jer je Crkva zajednica ljubavi, a darivanje sebe za Boga i bližnjega je najautentičniji izraz ljubavi, kazao je vladika Milan, a prenijela IKA.

Sisački biskup Vlado Košić služio je 19. lipnja, u bazilici Sv. Kvirina u Sisku, svečano misno slavlje tijekom kojeg su za svećenike zaređena trojica kandidata iz Donjih Kukuruzara, Topskog i Petrinje. Prisjetivši se riječi bl. Alojzija Stepinca koji je 1945. godine rekao svećenicima: „Šaljem vas u krvavu kupelj!“ biskup je u homiliji pojasnio ređenicima zašto okolnosti u kojima se oni rede, nisu sjajne. „Pa vi se redite u godini u kojoj naša Sisačka biskupija vida rane zadobivene od razornog potresa koji nas je pogodio 29. prosinca prošle godine. Također je još uvijek aktualna i globalna virusna pandemija koja odnosi živote i ograničava život ljudima. No, to su poznate stvarnosti kojima bih ja pridodao i opću moralno-religioznu krizu u kojoj se nalazi naše društvo ali i Crkva. Riječ je o možda najgoroj krizi u povijesti čovječanstva. Radi se o relativizaciji vrednota: bijelo se proglašava crnim, a crno bijelim i često se izvrću sve vrijednosti – od osobnog života, do obitelji i čitavog društva. Pojedinca se više ne shvaća u prvom redu kao Božje stvorenje koje ima neke zadane mogućnosti nego se one proširuju, bez obzira na moralno-etička pitanja tako da možemo govoriti ne samo o postmodernom nego o postcivilizacijskom čovjeku. Razvoj tehnike, koji ne prati i razvoj moralnih normi i svijesti o odgovornosti za osobe i društvo, omogućuje čovjeku današnjice ne samo da komunicira na daljinu, da uspostavlja preko društvenih mreža opću povezanost s ljudima iz cijelog svijeta, nego i da razvija tzv. umjetnu inteligenciju koja bi mogla zamijeniti zadane norme koje je odredio Bog Stvoritelj. U tom etičkom kaosu posebno su na udaru obitelji i sve tradicijske vrijednosti, tako da ono što je prije bilo označavano kao sramotno i nemoralno danas postaje poželjno i moralno. Dapače, očekuje se da se oni koji se pozivaju na naravnu i razumnu, od Boga stvorenu stvarnost, proglašavaju nazadni i vrijedni prijezira. Jesu li to ona vremena o kojima je sveti Pavao govorio kada je napisao da će ‘doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima’? U takvim je okolnostima veoma važno imati trijezan razbor, dapače dar razlučivanja duhova, što možemo nazvati i darom prorokovanja“, upozorio je biskup Košić.

Kuća ljubavi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije 17. lipnja obilježila je 30 godina rada. U tom razdoblju u njoj sigurnu i mirnu luku, doduše privremenu, našlo je 1715 djece u dobi do tri godine starosti te 334 trudnice i majke. Prvotna namjena te kuće, koju je zagrebački Caritas otvorio u proljeće 1991. godine, bila je pružanje usluge cjelodnevnoga boravka i druženja djece i odraslih osoba s teškoćama socijalne integracije, a prenamjena objekta u Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi od rođenja do 3. godine života kao i za trudnice i majke učinjena je krajem studenoga te godine.

Na groblju na Trsatu pokopan je fra Ljubo (Ivan) Sesar, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, ispovjednik i vicemagister novaka u Franjevačkom samostanu u Rijeci na Trsatu koji je 17. lipnja preminuo u Hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci u 78. godini života. Nakon svećeničkog ređenja godinu dana obnašao je službu dušobrižnika u Fribourgu u Švicarskoj, a zatim je u Ludwigshafenu bio prefekt i vjeroučitelj doma za njemačku mladež i djelatnik u Caritasu Speyerske biskupije. Od 1985. u Ludwigshafenu preuzima službu dušobrižnika hrvatskih radnika, a zatim i službu voditelja Hrvatske katoličke misije sve do povratka u Hrvatsku 2016. godine. 

Ovdje poslušajte prilog: Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
21 lipnja 2021, 14:27