Traži

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje (Iv 15, 9-17). Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje (Iv 15, 9-17). 

Razmišljanje o misnim čitanjima 6. vazmene nedjelje

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje (Iv 15, 9-17).

Ivica Hadaš - Vatikan

Liturgija nam sutrašnje nedjelje prikazuje prekrasne tekstove koji nam govore o ljubavi i o Bogu koji je ljubav. To je zaista vrhunac objave Novoga zavjeta.

Na Posljednjoj večeri Isus učenicima kaže: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“. To su riječi koje našem životu daju svjetlo i u srce nam ulijevaju veliku radost.

Ljubav dolazi od Oca, prolazi kroz Isusovo srce i dolazi do nas. Ne možemo si umišljati da smo mi izvor ljubavi; to bi bila naša obmana puna oholosti koja bi proturječila upravo smislu ljubavi. Bog je istinski izvor ljubavi.

Ivan apostol u drugom čitanju sutrašnje liturgije ističe: „Bog je ljubav“. On je potpuna velikodušnost i beskrajna dobrota.

Ljubav dolazi od nebeskog Oca i prolazi kroz Isusovo srce, kao što nam sam Isus kaže: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“. Ni Isus si ne umišlja da je izvor ljubavi; svjestan je da ljubav prima od Oca i da je samo posrednik te ljubavi, onaj koji nam je mora dati.

Isus nam na vrlo aktivan način prenosi tu ljubav. Naime, u istom evanđeoskom odlomku kaže: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. To je ono što je On sam učinio. Na Posljednjoj večeri zahvalio je Ocu koji je u njegovo srce stavio beskrajnu ljubav, uz koju je, kao Bog i čovjek, prianjao sa svim svojim bićem. Svoj je život tako želio dati za ljude koje je ljubio, no ne samo za svoje učenike, nego i za sve druge ljude.

I mi, kao Isus, i u njemu, moramo sa zahvalnošću prihvatiti ljubav koja dolazi od Oca i ostati u njoj, u skladu s Isusovom zapovijedi: „Ostanite u mojoj ljubavi“. Ostati u ljubavi koju nam Isus prenosi i ne izići sebično iz nje, s grijehom i nedostojnim stavom kršćanskog i ljudskog poziva, čudesan je i vrlo pozitivan životni program.

Isus nam pomaže shvatiti da naša ljubav ne smije biti samo osjećajna ljubav, površni osjećaj, nego djelotvorna ljubav koja se očituje u izvršavanju njegovih zapovijedi. Isus kaže: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi“. Ljubav se mora očitovati u konkretnom životu, u djelima; inače je samo ljubav puna obmane. Isus traži da izvršavamo njegove zapovijedi koje su sažete u njegovim riječima: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“

Isus nas ljubi i naša je dužnost ljubiti kao što nas On ljubi. Očito to ne možemo činiti ako u sebi nemamo srce kao On, odnosno njegovo srce. Euharistija upravo ima cilj staviti u nas Isusovo srce tako da ono uistinu bude djelotvorno u našem životu, i da cijeli naš život vode njegovi velikodušni osjećaji. To je kršćanski ideal!  

Isus nam objavljuje da je njegova ljubav puna pažnje i velikodušnosti, govoreći: „Vi ste prijatelji moji…; Više vas ne zovem slugama…, vas sam nazvao prijateljima“. Predivno je za nas Isusa imati za prijatelja; Isusa, Božjega Sina; Isusa puna svetosti; Isusa koji je sama savršenost. Nismo toga dostojni, no On nam sam želi dati svoje prijateljstvo.

Isus nam kaže da se njegovo prijateljstvo očituje kroz povjerenje, priopćivanjem Božjih misli i osjećaja: „Priopćih vam sve što sam čuo od Oca svoga“. Kršćanski život je život povjerenja u Isusa i to je predivna stvar. Jasno, moramo biti pažljivi prema primanju objave ljubavi koju nam On želi dati. Ako ne molimo, ako ne meditiramo, ne možemo doista osjetiti ono što nam Isus želi reći u dubini srca.

Živjeti u toj intimnosti s Isusom, znati što hoće da činimo u svakoj prilici, živjeti u djelotvornoj ljubavi, dopustiti da nas Isus vodi, sve su to izvanredne stvari; no to je i ono što odgovara najvećim željama našega srca i što u nas ulijeva najveću radost. Naime, Isus nam kaže: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“.

Te riječi očituju Isusovu ljubav prema nama. On nas ljubi; zato nam želi dati svoju radost koja je radost Božjega Sina puna ljubavi. Isus nam želi pomoći živjeti u neprestanoj ljubavi, vjernoj i velikodušnoj, da tako budemo u skladu sa svojim prvotnim pozivom. Naime, Bog koji je ljubav, stvorio nas je kako bi nam dao svoju ljubav, da bi nam dao živjeti u njegovoj ljubavi i kako bi nam dao istinsku radost, savršenu sreću, bez ikakve tame grijeha i sebičnosti.

Da bi nam to omogućio, Bog se nije ustručavao darovati nam vlastitoga Sina. U drugom čitanju apostol Ivan kaže: „U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“.

Tu Ivan ističe da inicijativa ljubavi pripada Bogu, u njemu je izvor ljubavi. Nismo mi ljubili Boga, nego je On taj koji je ljubio nas i koji je skinuo onu veliku prepreku toj ljubavi koja se nalazi u nama, to jest grijeh. „Bog je poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“, omogućavajući nam tako jedinstvo ljubavi s njim.

Bog nas u krštenju čisti krvlju svoga Sina. U sakramentu pomirenja Isus intervenira kao naš odvjetnik, kako bi nas zaštitio i oslobodio od grijeha koje smo počinili nakon krštenja, čineći nas tako sposobnima da budemo vjerni ljubavi koja dolazi od Boga.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije pokazuje da je ta Božja ljubav univerzalna. U Starom zavjetu ljudi su mogli imati dojam da je Božja ljubav ograničena na izabrani narod. Zapravo, Bog je htio da privilegij izabranog naroda ne ostane isključiv, nego da bude proširen na sve narode. Već je prilikom Abrahamova poziva rekao: „Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“. Stoga je njegov projekt univerzalan, a ostvaruje se po otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

To je ono što nam je rečeno u prvom čitanju i što potvrđuje Petar dok ide u kuću Kornelija, poganina koji je bio Bogu poslušan i koji je imao nadahnuće pozvati apostola u svoju kuću kako bi prihvatio riječ spasenja. Petar, također nadahnut od Boga, da bi govorio o Isusu ne ustručava se ići u kuću poganina. Shvatio je da Bog nikome ne daje prednosti, nego prihvaća onoga tko ga se boji i čini pravdu, bilo kojem narodu pripadao.

Božja je ljubav upućena svim ljudima, nema više nikakva ograničenja. Izbor se sada proširio na sve ljude koji vjeruju. Dosta je u vjeri prianjati uz Krista, prihvaćati Božju ljubav koja nam je dana po Kristu, kako bismo bili spašeni od grijeha i tako živjeli u savršenoj radosti zajedništva ljubavi s Bogom.

Dakle, zahvalimo Gospodinu koji nam daje da budemo sudionici toga projekta ljubavi i postanimo svjesni da moramo neprestano napredovati u ljubavi. Da bismo odgovorili na svoj kršćanski poziv, moramo u sebi razvijati zaista univerzalnu ljubav. Crkva je katolička, to jest otvorena i u svojem krilu spremna prihvatiti sve narode, kako bi ih dovela u zajedništvo s Bogom i međusobno.

Slavlje nas euharistije uvodi u taj univerzalni projekt. Stoga u njemu možemo sudjelovati s povjerenjem i zahvalnošću, u jedinstvu sa svim ljudima koji su pozvani živjeti s nama u Božjoj ljubavi. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima 6. vazmene nedjelje
08 svibnja 2021, 14:14