Traži

Vatican News
Otvorenje "Ignacijeve godine", 500. obljetnica njegova obraćenja Otvorenje "Ignacijeve godine", 500. obljetnica njegova obraćenja 

O otvorenju "Ignacijeve godine" proglašene u povodu 500. obljetnice obraćenja svetoga Ignacija Lojolskoga

Dana 20. svibnja 2021. otvorena je u crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu jubilarna ″Ignacijeva godina 2021 – 2022″. Misu je predvodio nadbiskup mons. Giorgio Lingua, papinski nuncij u Republici Hrvatskoj.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Dana 20. svibnja 2021. otvorena je u crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu jubilarna ″Ignacijeva godina 2021 – 2022″. Misu je predvodio nadbiskup mons. Giorgio Lingua, papinski nuncij u Republici Hrvatskoj, a koncelebrirali su mons. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup u miru, i pater Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, uz njih i 40-ak svećenika. Prisustvovali su, u skladu s pandemijskim ograničenjima, svećenici isusovci, prijatelji i suradnici iz različitih udruga i zajednica okupljenih oko ignacijevske karizme i duhovnosti.

Treba reći da je istoga dana Ignacijevu godinu na razini sveopće Crkve otvorio isusovački general Arturo Sosa liturgijskim slavljem u katedrali u Pamploni. Istodobno je jubilej inauguriran u Rimu, na Papinskome sveučilištu Gregoriani, gdje su govorili kardinali Luis Francisco Ladaria, prefekt Kongregacije za nauk vjere, i Marcello Semeraro, prefekt Kongregacije za kauze svetaca.

Posrijedi je veliki jubilej. Ignacijeva godina obuhvaća 500. obljetnicu obraćenja svetoga Ignacija Lojolskoga, osnivača Družbe Isusove, i 400. obljetnicu njegove kanonizacije. Ignacijevo obraćenje bijaše proces, a nadnevak 20. svibnja 1521. uzima se njegovim početkom. Središnji datum Ignacijeve godine bit će 12. ožujka 2022., kada je 400. obljetnica kanonizacije ovoga osobito značajnog svetca. Zaključak godine bit će na Ignacijev liturgijski spomendan, 31. srpnja 2022. Važno je spomenuti da geslo Ignacijeve godine glasi ″Vidjeti sve novo u Kristu″, što su riječi kojima naš svetac opisuje vlastito obraćenje, promjenu u nazoru na svijet, odlučan zaokret prema Bogu.

Na pitanje zašto se obraćenje svetoga Ignacija Lojolskoga ističe u povijesti Crkve, odgovorio je provincijal Dalibor Renić napisavši:

″Važan plod njegova intenzivnog duhovnog života iz godinâ obraćenja su poznate ′Duhovne vježbe′. Knjižica pod tim nazivom, kao i drugi Ignacijevi spisi, sadrže smjernice za duhovni život koje danas slijede milijuni vjernika. Tako da s pravom možemo reći da u središtu ovog jubileja nije sam događaj obraćenja kao takav, nego nastanak duhovnosti koju nazivamo ′ignacijevska′. Slavimo dar ignacijevske duhovnosti, njezin 500. rođendan.″

Slijedi kratki ocrt bogatoga i plodonosnoga puta svetog Ignacija Lojolskoga. Rodio se 1491. u dvorcu Loyola kraj Azpeitije, u okrilju plemićke obitelji, u baskijskoj pokrajini Guipúzcoa u Španjolskoj. Bio je najmlađe od trinaestero djece. Kršten je kao Íñigo, ali će kasnije, u čast svetoga Ignacija Antiohijskoga, promijeniti ime u Ignacije. Pobožni su mu roditelji namijenili svećeničko zvanje – ali Íñigo je žudio za drukčijim životom, ispunjenim viteškim podvizima i avanturama. Zato je 1517. stupio u vojnu službu. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pamplonu od Francuza, teško je ranjen u koljeno topovskim hitcem.

Dok se oporavljao u bolesničkoj je postelji kratio vrijeme čitajući dvije nabožne knjige: ″Život Isusa Krista″ te ″Zlatne legende″ o životima svetaca. Naviknut na viteške romane, isprva se nije uspijevao u potpunosti prepustiti duhovnomu štivu. No dogodila se promjena: Íñigo uvidje da se nakon čitanja viteških romana ubrzo osjeća isprazno, dok poslije čitanja duhovnoga štiva ćuti ispunjenost koja ga nastavlja trajno nositi i uzdizati, iznutra ga osvjetljavati božanskim svjetlom. Tako je naučio razlikovati duhove. Posvema se predao Božjoj providnosti što je urodilo snažnim obraćenjem godine 1522.

Nakon prvih mističnih iskustava počinje pisati ″Duhovne vježbe″. Zamijenivši vitešku odjeću hodočasničkom, posjetio je 1523. Svetu zemlju, ni najmanje ne sumnjajući da je odabrao pravi životni put. Razmišljao je ovako: ″Bog je postupao sa mnom kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih posumnjao da je Bog upravo tako htio sa mnom postupati.″

Vrativši se s hodočašća po Svetoj zemlji, učio je Íñigo u Barceloni latinsku gramatiku, zatim u gradu Alcalá studira filozofiju. Studij nastavlja u Salamanki. Godine 1528. odlazi u Pariz na daljnji studij, gdje susreće Franju Ksaverskoga, Petra Fabera i još četvoricu budućih drugova. Sve ih uvodi u meditacije svojih ″Duhovnih vježbi″. Nakon nekoliko godina, 15. kolovoza 1534., na blagdan Velike Gospe, Íñigo i drugovi položili su zavjete u kapelici svetoga Dionizija na pariškome Montmartreu. Zavjetovali su se da će svim snagama služiti Bogu i pomagati ljudima, i to u savršenome siromaštvu i čistoći te da će poći u Palestinu. Ne uspiju li u tome naumu, onda će se staviti na raspolaganje papi, Kristovu namjesniku na zemlji, da im se Krist preko pape udostoji pokazati put savršenije službe. Odabrali su geslo: ″Sve na veću slavu Božju″ (″Omnia ad maiorem Dei gloriam″). Papa Pavao III. odobrio je 27. rujna 1540. Družbu Isusovu, bulom ″Regimini militantis ecclesiae″. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.

Ovaj osvrt završavamo rečenicama što ih je Antun Gustav Matoš napisao u tekstu naslovljenu ″Holocaustum divini amoris″ (u slobodnome prijevodu ″Žrtva božanske ljubavi″):

″Mi se bez sumnje ne bi danas divili nepromijenjenom lijepom katoličkom bogoslužju, papa bi bio običan rimski biskup, katoličanstvo bi svakako bilo promijenjeno po protestantskim kalupima, da se nije rodio jedan od najvećih organizatora i najsilnijih energija novije povijesti: Loyola!″ 

Ovdje poslušajte prilog: O otvorenju "Ignacijeve godine" proglašene u povodu 500. obljetnice obraćenja svetoga Ignacija Lojolskoga
23 svibnja 2021, 13:46