Traži

Vatican News
Sveti Josip s Djetetom Isusom (Guido Reni) Sveti Josip s Djetetom Isusom (Guido Reni) 

Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj

U prigodi 150. obljetnice proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom opće Crkve, „Kršćanska sadašnjost“ objavila je novo apostolsko pismo pape Franje, Patris corde

Neno Kužina - Zagreb

U prigodi 150. obljetnice proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom opće Crkve, „Kršćanska sadašnjost“ objavila je novo apostolsko pismo pape Franje, Patris corde. Riječ je o službenom prijevodu dokumenta s dodatkom u kojem se nalaze i posebne molitve sv. Josipu, a tekst je odobrila Hrvatska biskupska konferencija.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije priredio je tematske tekstove prema Stepinčevim propovijedima o sv. Josipu prema litanijama sv. Josipa. Obogaćeni su citatima iz propovijedi koje su objavljene u knjizi mons. Jurja Batelje „Blaženi Alojzije Stepinac: Sveti Josip – Propovijedi prema litanijama sv. Josipa“ iz 2009. godine. Kardinal Stepinac podsjeća kako nijedna duša nije mogla ući u nebo prije uskrsnuća Isusa Krista te kako su sve te duše čekale Krista Spasitelja da im otvori vrata nebeske domovine. „Nije li slična radost, smijemo pitati, nisu li slična radost i ganuće obuzeli te nebrojene duše pravednika, kad se tamo pojavila duša sv. Josipa, pošto se odijelila od tijela u naručju Isusa i Marije? Josipa, koji je nosio na svojim rukama dijete Isusa, to pravo „svjetlo svijeta“ (Iv 8, 12), Josipa, koji im je mogao javiti da je Spasitelj konačno došao i da će za kratko vrijeme zajedno s njime ući u mjesto vječnoga pokoja, u novi svijet, koji se otkriva samo za one koji u Boga vjeruju i ljube ga. Tko može opisati radost napose svetih patrijarha, koji su ga najdulje očekivali, neki od njih i više od tri tisuće godina? Tko može opisati sreću patrijarha Abrahama, za koga sam Isus govori: „Abraham, otac vaš, kliktao je da vidi dan moj. Vidio je i obradovao se“. U nastavku naš Blaženik objašnjava tko su patrijarsi i zašto su važni za našu vjeru. „Patrijarsi su muževi iz čijega je roda potekao po tijelu Spasitelj svijeta, a koji su živjeli u prvim vremenima čovječanstva“. Ukupno su bila dvadeset i dvojica, od kojih je deset živjelo prije općeg potopa, a ostala dvanaestorica nakon potopa. „Od onih, koji su živjeli prije općeg potopa, prvi je Adam, praotac svega roda ljudskoga, u kojemu se svi sastajemo po tijelu, svi narodi i obitelji na zemlji, bez obzira na boju lica, kulturu, povijest i druge okolnosti“, pojašnjava bl. Alojzije Stepinac i dodaje kako je Noa bio deseti patrijarh, on „koji je doživio opći potop i jedini se spasio od svojih suvremenika sa svojom obitelji“. Posljednja trojica patrijarha bili su Abraham, Izak i Jakov. „Međutim i nekim drugim ljudima daje se ime patrijarha, bilo zbog njihove veze s ovima, bilo što su po svojoj vjeri, pobožnosti i službi u životu mistika ovih starozavjetnih patrijarha“. Tako bl. Alojzije Stepinac u homiliji navodi kako je patrijarhom nazivan i kralj David te da taj naziv Crkva daje i sv. Josipu.

U Godini sv. Josipa zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, priredio je osam prigodnih razmatranja o zaštitniku Hrvatske koje IKA objavljuje na Josipov dan, srijedom, do blagdana sv. Josipa radnika 1. svibnja.

Iz tiska je izišla knjiga fra Stipe Nosića „Klaustar Male braće - Remek-djelo stvaralaštva“. Istodobno je objavljena i njezina engleska verzija. Knjiga otkriva razne „tajne“ o jedinstvenom franjevačkom dvorištu dubrovačkog samostana. Autor o tom graditeljskom spomeniku kulture iz prve polovice 14. stoljeća govori na nov način, koji se ne može naći u radovima povjesničara umjetnosti niti u turističkim vodičima. Kratkim „tematskim pričama“ pokušava rekonstruirati nastanak tog arhitektonskog bisera, dijela kulturno-povijesne urbanističke cjeline starog Dubrovnika, koji je i zbog graditeljske raznolikosti tog originalnog dvorišta još 1979. dospio na popis UNESCO-a kao svjetsko kulturno dobro. Nije riječ o čistoj povijesti, nego o korištenju oskudnih arhivskih podataka i njihovoj kombinaciji s govorom kamene plastike i onim što aktualni vidljivi tragovi o klaustru odaju. Smještaj figura i drugi znakovi otkrivaju smjer njegove izgradnje koji se odvijao iz jugoistočnog kuta u smjeru kazaljke na satu. Gornja šetnica na svodovima sa strana vrta oslanja se na iznimno skladnu konstrukciju od 12 pilona i 120 dvostrukih stupova na kojima je 60 originalnih kapitela. Upravo kapiteli s različitim skulpturama, samo u nekoliko slučajeva ponovljenim motivima, uz umjetničke, običajne, etnografske, mitološke i druge poruke, koriste i teološko-liturgijski govor, a svojevrsna igra brojeva na njima povezana je i sa simboličnim biblijskim jezikom. Zbog tih „teoloških“ karakteristika klaustra, kao stvarni njegov tvorac naveden je graditelj s teološkom naobrazbom franjevac Vid iz Kotora koji je od 1327. do 1335. gradio i pravoslavni manastir u Dečanima na Kosovu. Knjiga je plod suradnje autora fra Stipe Nosića s umjetničkim fotografom Željkom Šoletićem. 

Na Uskrs je u Zagrebu u 80. godini preminuo preč. Josip Grošić, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije. Rođen je u Kunovcu, a sprovodni obredi i misa zadušnica, kako je objavila IKA, održat će se u sjedištu Župe sv. Ivana Krstitelja, u Koprivničkom Ivancu u petak, 9. travnja, u 13 sati. Bio je na službama: u Župi sv. Josipa u Zagrebu, dušobrižnika za Hrvate na jugu Francuske u Nici, prefekta Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, dušobrižnika za Hrvate u Belgiji i Njemačkoj u Aalenu, a od 1992. do 1999. bio je ravnatelj Hrvatskog Caritasa. Tada je inkardiniran u Varaždinsku biskupiju gdje je vršio službe ravnatelja Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika te ekonoma Varaždinske biskupije. Kanonikom Zbornoga kaptola čazmansko-varaždinskog imenovan je 2007. godine. Bio je i član Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika Varaždinske biskupije. Na vlastiti je zahtjev, radi narušenog zdravlja, umirovljen 2010. godine.

Jučer je na Gradskom groblju u Đakovu pokopan svećenik u miru Nikola Jelić koji je 5. travnja u 77. godini preminuo u Domu za odrasle osobe u Borovi koja pripada Suhopolju. Ondje je 33 godine nosio križ svoje bolesti. Sprovodne obrede predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je na početku izrazio sućut pokojnikovom bratu i rodbini te mons. Luki Strgaru, koji je godinama uime Nadbiskupije brinuo o njemu, bio s njim najpovezaniji i redovito ga posjećivao. Nakon ukopa, u đakovačkoj katedrali služena je misa zadušnica, a glavni služitelj, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića te veći broj svećenika, bio je nadbiskup Hranić. 

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
08 travnja 2021, 15:42